Lokoportal - Trebinje

Večeras je u Klubu "Riva" na obali Trebišnjice u Starom gradu u veoma ugodnoj poetsko-muzičkoj večeri predstavljena zbrika poezije "Zemljani petao" autora Nenada Radenkovića Jera. 

Promocija ove zbirke pjesama održana je u okviru "IV Međunarodnog festivala zabavljača za djecu" koji je danas svečano otvoren u Trebinju. Gosti večeri su bili Marinko Pavićević kantautor iz Podgorice, Tode Nikoletić pjesnik iz Crvenke, Branko Babović - Đuro Palica (uvodničar), Ratko Kraljević, Predrag Vuković - Peđolino i Radojica Stanković - Šanta Panta. 

Pjesnika je večeras u čitanju svojih stihova na gitari pratio kantautor Marinko Pavićević, koji je svojom melodijom oduševljavao sve prisutne goste. 

Nenad Jero Radenković, pjesnik, vajar i slikar

Nened Jero Radenković je rođen 1966. u selu Grobovac opština Zvečan, Kosovo i Metohija. Direktor je OŠ "Vuk Karadžić" u Zvečanu. Radenković je talentovan na više polja.  On je pjesnik, vajar i slikar. U čemu se najbolje snalazi teško je reći jer njegove pjesme, ali skulpture i slike zavrijeđuju veliku pažnju i pozitivnu kritiku. Objavio je zbirke pjesama "Povorka na tužim nogama", "Poetika leleka", "Iskonija", i "Zemljani petao", a svoja vajarska djela izlagao je na međunarodnim izložbama u Strazburu, Geteborgu, Bombaju...  

Zbirka poezije Zemljani petao Nenada Radenkovića Jera jezgrovitom melodijom jezika svedoči o usudu „poslednjih vremena" i o naporu da se sačuva ognjište jer „ono što je oltar u hramu, to je ognjište bilo u kući". Njegova poetika, smještena u vješto izabranim naslovima poglavlja (Zamahni sveti i Lekovita tišina) dotakla je sudbinu čoveka na kosovskometohijskoj zemlji. Sudbinu branioca otadžbine i ognjišta koje ne napušta ko mora već ko je navikao.

Najčešći simboli kojima Nenad Radenković stvara svoju poetiku su zemlja, voda, vatra i vazduh. U njegovoj poeziji dominira zemlja, koja ima simbolično značenje u samom naslovu "Zemljani petao". 

Čovek i Zemlja

Na ovoj zemlji iz koje davno ništa ne rađa
Kao gromobran isturio se čovek
Čovek voli patnicu zemlju
Iz ljubavi joj daruje kišu
Jer od zemlje je sagradio kuću
Od zemlje je napravio decu
Od zemlje je stvorio živinu i psa
U zemljanoj peći peće zemljan hleb
Čovek voli zemlju i bez nje ne može
I zemlja zavoli čoveka
Napravi od njega prosjaka
Pa onda kamen
I prisno ga primi u sebe
Čovek I zemlja više se ne razlikuju
Kukuriče zemljani petao
O blagi dane ne vraćaj tamnici zidove
Pusti nek nad glavama
igraju se polja mladog neba
Kožo, koro oklope moj
Prebroj moje ruke
Rebra moja, oči moje
pa me u zemlju vrati
Ja hoću da ničem
Hoću da se međ travkama
na Kosovu rodim ponovo