Iako više volim, o veselijim temama, sa malo trebinjske dobre šuplje, danas se ipak mora pomenuti revolucionarna vijest koja nam je došla iz Banje Luke. Obnarodovao je lično Predsjednik Vlade Republike Srpske gospodin Aleksandar Džombić.
Mislim da je to bila i prva sjednica vlade, održana 03. februra 2011. godine. Predsjednik Vlade je odlučio da donese odluku (uredbu ili zaključak), kojom se svim funkcionerima ukida plaćanje troškova mobilnih telefona, počevši od njega lično.
Kako je pojasnio, odluka će se odnositi i na predsjednika Vlade i na sve ministre, pa redom, benificije se ukidaju i budžetskim korisnicima, vanbudžetskim fondovima i javnim preduzećima. Na istoj sjednici Vlada je zabranila i korištenje službenih automobila van radnog vremena svim ovim kategorijama, kao i reprezentaciju (to je ono kad jedu pa ne plate).
Vera Sajić, šef Biroa za odnose s javnošću, rekla je da je ova odluka donesena na inicijativu predsjednika Vlade i da je usvojena jednoglasno.
"To nije bilo u dnevnom redu Vlade, već se radi o odluci koju je premijer Džombić predložio na samoj sjednici. Rekao je da se to donosi u cilju ušteda i pitao da li se ostali slažu s tim. Svi ministri su to odmah podržali", rekla je Sajićeva. Predsjednik Vlade je rekao da će tražiti i izvještaje o sprovođenju ove odluke. Svaka čast za prvi dan.
Ova, za naše prilike nevjerovatna odluka, po mom laičkom mišljenju donosi veće reforme nego bilo koja druga koju smo do sada čuli. A i Vlada, vjerovatno ima velike planove.
Mada meni baš i nije vjerovati, moram priznati da politiku ne pratim, a ne volim ni televizor, osim da odgledam doktora Hausa, naravno. Ali ne živim i na dubu, pa znam da i u Trebinju ima mnogo "kadrova" koji nemilice troše državni telefon, auto, a ima i onih koji primaju više državnih plata u isto vrijeme, od iste države. No, sama predsjednikova ideja je za svaku pohvalu.
Sjećam se kada sam ja imao mobilni telefon na račun, koji sam sam plaćao, a ipak sam zvao svakog živog, pa čak i od kuće da ne ustajem do fiksnog. Kada je došao prvi račun, odmah sam ga platio i raskinuo ugovor, te prešao na dopunu.
Da li je predsjednik Vlade shvatio da se nevjerovatno brojna i dobro organizovana vojska opštinara i javnih službenika ponaša prema državnom vlasništvu kao gladna aždaja sa milion usta. Što bi narod rekao "Pojede konja trava". Ili je ovo samo mali kedit za početak, vidićemo. U Trebinju postoji i anegdota o najbržem autu na makadamu. Koje je to auto? Pa državno, naravno.
A ako bi Vlada, nekim slučajem bila i dovoljno moćna da ovu odluku sprovede u djelo, sigurno bi se uštedilo i nekoliko miliona "evara", koje bi joj olakšale posao na drugim stranama.
Ali je prvenstveno važno da se sami ljudi, (odgovorna lica) preobraze i shvate da prosipaju moje = (naše) pare. Pare poreskih obaveznika i da požele da ne kradu ovu nesretnu državu, koja je nesretna zbog ogromnog broja nas pojedinaca koji samo prosipamo. Nije Norveška bogata što je bogata, nego što je ljudi paze. Paze da ne prosipaju i žele da bude bolje, zajednici, a ne samo meni. Nismo ni mi toliko siromašni koliko smo neorganizovani.
Da li je došlo vrijeme za ovaj korak naprijed i da li smo svjedoci početka nečeg boljeg? Ko to zna? Rekao bih ipak da smo duboko zakopani u potkradanje države, a tu je i mito, novi tenderi sa starom pričom : prevarićemo državu za 100.000, da bi mi uzeli 100 maraka, za početak.
Sama misao skrenula je pažnju, makar moju. Čim sam ideju čuo, podsjetila me je na jednoga gospodina koji je slično mislio prije stotinjak godina.
Zvao se Đorđe Vajfert. Bio je bogataš, industrijalac, zemljoposjednik, veliki dobrotvor, vlasnik pivara Vajfert, koje su više od jednog vijeka drmale Balkanom. E taj je u još gorim vremenima, nego što su ova naša, bio - Guverner Narodne Banke Kraljevine Srbije, kasnije i Kraljevine Jugoslavije. Bio je "odgovorno lice" sa ogromnom količinom keša, a i sam je raspolagao ogromnim bogatstvom. Za njega i njegovo ime, ne vežu se afere i korupcija.
Ali o njemu znamo da je saradnike učio ponavljajući : " Službeno pismo službenim mastilom, privatno pismo privatnim mastilom". Zato ga pamtimo i spominjemo, da je bio loš ko bi ga se sjetio, u moru ovih naših i onih naših, lopova.
Ovom prilikom nećemo ružiti premijera, što u Vladi ne sjedi ni jedan ministar iz Hercegovine, ali ga nećemo ni hvaliti zbog odluke da u kabinetu ima najmlađeg ministra u regionu (1981. godište), ako su podaci sa sajta Vlade tačni. Samo ćemo reći Predsjedniče Vlade evo šanse za pamćenje, pa ako si zaista hrabar, skoči.
L.
