Papučar bi bio - onaj čovjek koji sluša ženu malo više od drugih ljudi koji isto tako slušaju. Možete provjeriti i u novom Riječniku Šipka – Klajn, stavka 2. iron.- onaj muž koji je potčinjen ženi. Kratko i jasno. A i da ne idemo u razradu uvreda.
Koliko je ko papučar, to je apsolutno privatna stvar. I nemam skoro ništa protiv što je neko papučar ili to polako postaje. Samo mi je malo nejasno gdje nestade ona ljudina od momka i kad se prije predade. Čini mi se da „žena" ipak, ima malo tendencije da sebi „stvari" potčinjava ili bolje reći da nekako na svoju vodenicu okreće. Ako se ne varam. A kakvih nas sve ima možda je tako i bolje. Ukoliko neko želi da postane papučar ili da ne primjeti da to polako postaje, taj ne treba da čita dalje, jer nema se vremana za gubljenje i toliko je stvari koje treba srediti.
ONA
Žena je, rekosmo ambiciozna, po prirodi valjda, a mladi trebinjski ili bilo koji drugi glupan, zaljubljen. Školski primjer današnjeg para. To je naravno dobitna kombinacija za pomenutu damu, i isto tako siguran put ka propasti (razočarenju), mladog gospodina zaljubljenog.
Kada su ovi trebinjski ili bilo koji drugi, momci postali toliko zaljubljivi nikako mi nije mi jasno. Ona je svakako mnogo talentovanija. Ona je i organizovana, tako da posjeduje spisak stvari koje treba odraditi. Spisak je podjeljen u 3 faze.
Prva je ona pod hitno, i ta faza je najčešće, potpuno odrađena prije braka. Mada je korisnije ne misliti o tim danima. Nikada. Samo je neiskusnima nepoznato da žena nema nikakve veze sa onom djevojkom koju smo uzeli za ženu.
Druga faza je ona koja se dešava u prvoj godini braka. Tu se postavljaju temelji apsolutne organizovanosti budućnosti, ko će, šta će i kada će. To je i najvažnija faza u ostvarenju plana za zajednički život. E ko se tu preda taj će kasnje da se kaje. Radovi počinju već prvih dana, obično u kupatilu ili dnevnoj sobi. Prozori odjednom ne valjaju, ili su pločice u kupatilu stare i treba da se urade nove. Novi tepih, sto, klima itd. i sl. Ona sada potpuno postaje žena i njeni planovi su za narednih 300 godina.
Treća faza traje do kraja života, tako da nema potrebe da je posebno opisujemo, ko je bio u braku ili još uvijek jeste, taj se sigurno sada nekih „sitnica" prisjetio. Ko će tek da bude - neka mu je sretno.
E sad, u susretu mlade i ambiciozne dame (upravo udate) i slijepo zaljubljenog, samim tim i priglupog mladića, (muža), koji misli da niko nikad nije tako volio, kao što on voli, kombinacije su nevjerovatne. Ali su isto tako „papuče" sigurne. Ona je stabilna i ide korak po krak. Mada nije važno u braku ili vezi, ko gubi, a ko dobija - važno je ne postati papučar, bar ne odmah ili tačnije - nastaviti misliti svojom glavom, a ne njenom. Napomena: (zaljubljenost nema nikakve veze sa ljubavlju)
ON
On je uvijek dobar, zaljubljen i misli da su svi ljudi dobri. Sve što je bilo on je zaboravio i živi u nekom paralelnom svijetu, svijetu buduće njene sreće. Takvi su im najbolji. Njemu ne pada ne pamet da je dobro prvih 7 godina održavati otvorenu svađu sa ženom. Često i neprijateljstvo. On ne zna da ne smije uvjek priznati grešku, da je ne bi priznavao i kad nije kriv. On ne misli da je korisno namjerno prosuti vino ili slomiti tanjir, samo da vidiš njenu prvu reakciju. On misli da je primirje, ne vidi da je nanišanjen. Dan po dan ili noć po noć.
Koliko bi valjalo kada bi se sjetio nekih momačkih dana, neprospavanih noći, mamurnih jutara i svega onog što zaljubljen čovjek brzo zaboravi. „Ne tako davno bio je divlji, nije se nikoga bojao niti je koga slušao, sve se oko njega vrtilo. A kad smo pili i zore dočekivali, to sad nikom ništa. Sva ljeta i one noći, i tajni sastanci i još diskretniji rastanci, malo gitara i malo rakija to ništa. Sada je tu samo ona, žena tvog života. Umiljata, dobra, želi puno para i puno sreće". Ali ...
Papučar obično ne vidi da je papučar, i neće čak ni povjerovati da jeste i kada mu dokažete. On ne primjeti ni kafanu, ni prijatelje, ni rakiju, ni druge žene i sve ono što je još juče kao momak primjećivao. Ali zato primjeti mrve na podu, neoprane sude, zna gdje stoje krpe i gdje se i kako vraćaju, vidi da li su prozori oprani i čuje da voda kaplje. Voli da on skuva kafu. Primjeti novu majicu na komšiji. Kaže što se ne govori pred ženama. Upropasti svako druženje i obesmisli svaki vic. Skoro zombi. Kakva promjena, kakva katastrofa. O peglanju, usisavanju, pranju suda i ostalim uvredama možda u drugom dijelu ove priče.
Rasplet
I ne bih zaista, bio protiv da čovjek prijatelj, ukoliko voli, postane papučar, da proces romantične - tragedije ne traje od 6 mjeseci do 6 godina. A najčešće „sreća" traje jedva 10 mjeseci. Tada nesretni sin, razočaran u svoj život i nježne i slatke snove, počinje ponovo da pretjeruje. Crnjo se sada vrlo brzo zaljubi u rakiju, vino, moču od pečenja, tuđe žene, konobaricu, sve što vole mladi...
Poslije procesa odljubljivanja, koji traje jedan sat, nakon cirka 10 mjeseci dobrovoljne agonije, obično opcija razvoda ne dolazi u obzir, jer se malo „zakomplikovalo". A ko i sramota je. Tada dalje sve ide kako ide, ko tikve niz vodu, ili što bi rekao pjesnik : „niko sretan niko zadovoljan, niko miran i niko spokojan".
Jedan u milion
Postoji naravno i mogućnost, ali nevjerovatno mala, da čovjek voli ženu i da ona voli njega, doduše ja ne poznajem nikoga ko voli svoju ženu. Ali ipak priznajem da ima šanse 1: 1 000 000 da se dvoje vole i da su još i zajedno. Ljubav djevojke, (žene) može i najvećega lava pripitomiti i od njega napraviti papučara. Samo što ta ljubav mora biti prava ljubav. Kao iz one stare trebinjske gange : „ Hoće li me voljet koja, ko pokojna baba moja." To je možda ključ, ljubav. Ako bi me voljela koja, apsolutno i bezgranično, nikako planski i romantično - srećno, e tad mi ne bi bilo žao. Ljubav nema granica, nego samo voli. To se ne govori samo se osjeti. Zašto je to tako teško i tako rijetko?
Ne znam i odoh sad - žena me zove, pa red je da požurim.
L.
