Pored raznih blagih vijesti na Blagovjesti u blagom i vedrom i evo već ljetnom Trebinju, blagu vijest donosi i pjesnik iz Veljeg Dubokog. Glavom i bradom nama dragi gost pjesnik i živa legenda Matija Bećković.
Čak i oni koji poeziju ne pišu i ne čitaju, kada on izgovori kakvu pjemu ili priču, možda i bilo koju običnu rečenicu, na trenutak zastanu prepoznavši da je to nešto posebno. Nekako sam ga uvjek rado slušao, čini mi se i prije nego što sam ga čuo, kao da sam ga čekao. I ne samo ja. Reče i on davno, da je jednom drugom našem, sve vjerovao čim ga je čuo i tako do dan danas ostade. Zaista je taj njegov dar da blage vijesti izgovara, rijedak i neobičan. Jer kako objasniti da čim ga čujemo, obično na televiziji više ništa drugo ne čujemo i samo ga pažljivo slušamo, ne bi li čuli ono što neće reći.
Između redova piše, tajne velike objavljujući, i kada ne kaže on govori. A kada baš govori više kaže pogledom nego jezikom, valjda je tako kod svih velikih pjesnika. Kada govori o Dučiću, a govori odavno o „jednom od naših Jovana", ni on sam, ne bi ništa kasnije dodao.
Iz Veljeg Dubokog i prije su mnogi, daroviti, pokušavali osvajati svijet i vasionu, vrijeme i prostore, on je sve osvojio, i prije nego što je vidio. Radost i blagu vijest pronosi prostorima, neka tako bude „na mnogaja ljeta".
Nije pristojno da se tako kaže, ali mislim da se probudio tek u Valjevu, kada je sreo Nju, mada se i ranije budio, sigurno. Ovih dana je sa nama u Trebinju pa možemo da se radujemo uživo ga slušajući i gledajući. Ko je sretan možda ga i pod Platanima sretne. Najviše sam volio kad govori „Veru Pavladoljsku", i sjajni stih „sećao sam se da si mi i najkrupnije laži verovala". A pamtim i stihove kada mu je ona ptica sletila na kapu, a on, ni da mrdne, samo nastavi govoriti. Ko da su i ptica i on o tome već govorili. A možda i jesu. Na Blagovjesti, u Dučićevom danu i zajedničkom nam Trebinju.
Želim da mu bude lijepo i ugodno u našem gradu i nama se šta više reći, jer sve što kažem malo je, i obično pogrešno, mnogo je korisnije slušati i osjetiti. A šta drugo do njegovu poeziju i negovu Veru Pavladoljsku, danas 50 godina od njenog prvog slova, ali i svih ostalih godina koje su pred nama. Živio veliki naš Matija.
L.
