{jcomments on}Trebinje 09.11.2010. Već nekoliko dana jedan mlad čovjek pokušava doći do redakcije Lokoportala. Piše mejlove, šalje fotografije, želi da na ovoj stranici objavi i publikuje njegov, ne i samo njegov, problem. Nadajući se da će tako skrenuti pažnju lokalne zajednice, pa ako bi se našlo vremena i sredstava da se problem riješi.
Njegovo ime je Božo, ima 15 godina i on nam svima skreće pažnju na ulicu kojom svakodnevno prolazi. "To je ulica Republike Srpske", dalje piše, "sama lokva, zatrpana smećem, bez javne rasvjete", (vidi fotografije). Trebalo bi je preimenovat, pa da nosi ime inžinjera koji je projektovao.
Sjećamo se jasno toga osjećaja ili bolje reći stanja u kojem se ovaj mladić nalazi. Kada se nađe tako nešto, smeta svima, ali niko ništa ne preduzima. Ako se Vi potrudite, ostali misle da je to samo Vaš problem, na kraju i Vaš posao. Kako nam jednom reče profesor Ljubo Zirojević „ pazite se, jer ovi koji misle da su veliki, smatraju da dobrota prelazi u obavezu". Mlad čovjek teško da može nešto da promjeni. Ipak, važno je da ga to boli, da osjeća da nešto nije u redu, naravno i da nešto preduzima. Najvažnije je da ti, Božo ostaneš takav. Pažljiv. Uporan. Lokoportal će Tebi svakako izaći u susret i evo, objaviti tvoju priču.
Valjda svi krećemo od malog problema. Lokve, smeća. Kako riješavamo situaciju? Prvo tražimo pomoć od nekih „velikih". Njih to slabo interesuje. Zatim preuzimamo stvar u svoje ruke i postajemo član neke lokalne ekološke organizacije. Malo je bolje, ali za naše planove nedovoljno. Vremenom postajemo predsjednik lokalnog, pa i regionalnog udruženja. Još uvijek malo, nema dovoljno love. Nakon diplome i malo staža konačno smo načelnik kakvog opštinskog odjeljenja. Sada već imamo uticaja, radili bi, ali sada nama dovoljno „sredstava". Par godina i postajemo Načelnik opštine. Sada je sve moguće, ali nije predviđeno budžetom. Nakon jedno dva mandata, nešto veza, bivamo imenovani za zamjenika ministra. Sada sve držimo u svojim rukama, ali smo zaboravili zašto smo krenuli u politiku i sve ostalo. Opet izbori i postajemo lično on – Ministar. Ali smo do sada toliko otupili da, ne samo da se ne sjećamo one naše lokve, zbog koje je sve počelo, nego se ne sjećamo ni naselja ni komšije ni grada. Sada smo visokopozicioniran političar, ministar i to Bogom dat. Naravno, samo mislimo na sledeći mandat. Za male probleme se nema kad - mali su, to radi neko drugi... Nama uskoro idu izbori.
Moj Božo, drži se dobro, ostani zdrav, ne zaboravi odakle si i zašto krenuo. Što se tiče "naše lokve", ostaje nam da se zajedno nadamo da će ove redove pročitati neko od „velikih" i sjetiti se odakle je pošao kad je bio mali.
L.
