RTRS je pokušao da pokaže mladima kako i rijaliti može biti u isto vrijeme i poučan i gledljiv tv-format. I taman kad čovjek pomisli da je nešto na Javnom servisu u redu, kad ono trc... Neće da može.
U nedjelju naveče okončana je prva sezona ,,spektakularnog obrazovnog rijalitija" ,,Moj biznis". Pobijedila je ekipa ,,Ljekovito bilje" iz Trebinja. Pored njih, u završnoj emisiji učestvovala su još tri takmičarska tima - „Malč", „E-E-E objekti" i „Predmeti od kože".
Cilj ovog projekta, bar su tako u početku tvrdili organizatori, bio je da mladi ljudi kroz seminare i radionice razviju svoju originalnu ideju, i na osnovu iste i započnu vlastiti biznis. Ono što se nikako ne uklapa je što su članice pobjedničkog tima ,,Ljekovito bilje" iz Trebinja godinama u ovom poslu, samo pod drugim nazivom - ,,Ljeko bilje".
Da stvar bude još gora, pobjednice serijala Slobodanka Čomić i Svjetlana Vuletić, rade u firmi ,,Ljeko bilje" dugi niz godina gdje je gospođica Slobodanka Čomić suvlasnica i direktorica firme. Ova „originalna" ideja sa ljekovitim biljem je 2008. godine dobila nagradu Ministarstva nauke i tehnologije Republike Srpske na takmičenju za najbolju tehnološku inovaciju te godine u kategoriji „potencijali", u iznosu od 8 000 KM.
Nakon toga, ove dvije dame, ponovo na istom takmičenju sljedeće 2009. godine, prijavljuju istu ovu ideju i opet „za nepovjerovati" osvajaju drugo mjesto koje im donosi 9.500 KM. Izgleda da to nije bilo dovoljno, pa se, sa istom idejom, prijavljuju u serijal ,,Moj biznis".
Inače, njihovo učešće u ovom šou se pravda time da niko u regionu ne proizvodi ljekovito, začinsko i aromatično bilje, te da se ono uvozi u ogromnim količinama, pa su ove dvije dame došle na originalnu ideju da ga same proizvode. Toliko je originalna da i u samom Trebinju egzistira još jedno preduzeće, koje se bavi identičnom djelatnošću.
Ovaj serijal je bio prvenstveno za ljude koji žele da pokrenu svoj biznis, ili je to barem trebalo tako da bude. Slobodanka Čomić to nije. Ona je suvlasnica i direktorica preduzeća "Ljeko bilje" iz Trebinja. Ista djelatnost, uhodan posao, reklo bi se.
Za realizaciju iste ideje, Čomićeva i Vuletićeva su u protekle 4 godine dobile oko 40 000 KM od raznih nagrada, i ko zna koliko još sredstava iz podsticaja Ministarstva poljoprivrede, nauke i tehnologije, kao i od raznih donacija.
Postavlja se pitanje zbog čega su baš do sada čekale emisiju "Moj biznis" da svoju djelatnost "započnu"?
Ali, najbolje tek slijedi.
Naime, sve ove silne brljavije uopšte nisu nezakonite, jer još uvijek ne postoji zakon u BiH koji bi regulisao prava učesnika u emisijama javnih emitera. Učesnici šoua nisu imali potpisan ugovor, iako su slali svoje biznis planove, koji su njihovo intelektualno vlasništvo. Dakle, ono ničim nije zaštićeno tokom i poslije šoua. Regulatorna agencija je dala svoje mišljenje na tu činjenicu i ukratko su objasnili da ne postoji zakon koji reguliše to polje i da RTRS nije dužna da potpisuje ugovore sa učesnicima šoua. Na taj način su se ogradili od bilo kakvih pravnih intervencija.
Tim povodom razgovarali smo sa Nikolom Neškovićem, supervizorom produkcije rijalitija ,,Moj biznis". Na pitanje da li pobjednice ovogodišnjeg rijalitija imaju svoj biznis, Nešković je odgovorio kako svi takmičari imaju svoj biznis. "Znači, svi se bave nečim u svom životu. Oni nisu imali nikakav svoj privatni biznis" rekao nam je.
Na moje insistiranje da su se prvonagrađene već bavile ovom vrstom posla, Nešković je prihvatio da one jesu radile taj posao, ali u nekoj drugoj firmi. Takođe, Nešković je naglasio kako je ovo apsolutno legalno i dodao:
:,,Vi ne možete dobiti sada čoveka koji se bavi nečim lijevim...znači svako je tu da bi imao neku kvalitetnu ideju...momci koji su patentirali ekološke kuće...oni su studenti građevine."
Na konstataciju kako ipak postoji razlika između studenata i ljudi koji se već bave poslom za koji su prijavili ideju, Nešković je odgovorio kako je, eto, npr. gospodin iz Bijeljine majstor za kožu i kako je radio u Sarajevu.
Dakle, na konkurs se komotno mogao prijaviti ,,Integral Inženjering" sa svojim ljudima, promijeniti ime tima, uzeti pare i nastaviti se baviti pređašnjim aktivnostima. Sve po slovu zakona.
Kako se na ovakav način propagira duh preduzetništva među mladim ljudima koji nemaju svoj ,,biznis"? Zbog čega su onda mladi ljudi išli na radionice, kako bi naučili započeti svoj prvi posao, kada su pobijedili kandidati koji su već u tom poslu?
Kako, poslije ovoga i ono malo mladih, koji nisu atrofirali a ostali su Srpskoj, da poduzmu bilo kakvu inicijativu?
I što je zaista najporaznije, čitav šou je zaista legalan, legitiman. Poruka mladima, je da mogu biti jedino statisti u dotičnom šou- programu Jasno i glasno.
Ah da, pobjednički ,,tim" je dobio 10 000 KM, automobil ,,Folksvagen kedi" i besplatan oglasni prostor na RTRS-u i još koješta od sponzora ovog šoua.
Glasanje je, po riječima gospodina Neškovića, bilo moguće isključivo sms-porukama i to preko sajta koji je dala firma Fon-lider. Ostaje nejasno za kog đavola je postojalo tzv. internet glasanje, gdje je prema zadnjem presjeku duet iz Hercegovine bio ubjedljivo posljednji od svih finalista, sa čak pet puta manje glasova od lidera na sajtu?
Dogodine bi mogli očekivati i kakvu ,,veću ribu" iz npr. sfere građevinarstva, kako pokreće ,,svoj biznis" i uzima lovu . Samo, nagrada bi morala imati bar još nekoliko nula na kraju.
Ono što je bio povod za čitavu priču je mail dostavljen redakciji ,,Buke" iz zaštićenih izvora u kome se navodi ime ,,legalnog pobjednika" dvije sedmice prije nedjeljnog finala. Zapravo, riječ je o klasičnoj javnoj tajni. Profesionalno i kolegijalno smo sačekali da se finale ,,zbude", da ne bi trčali pred rudu. Nažalost, ispostavilo se da smo bili dobro obaviješteni.
Izvor: Buka
