U noći subotu na nedelju, u 2.00 časa poslije ponoći, kazaljke na satu će se pomjeriti za jedan čas unaprijed.
To znači da će, umjesto 2.00, biti 3.00 časa.
Neki kažu da nam daje duži dan, drugi ga povezuju sa srčani i moždanim udarima, čak i automobilskim nesrećama. Neki bi da ga ukinu. Evo par načina za suočavanje s ljetnim računanjem vremena koje počinje u nedelju 27.3.
Ratovi su oduvijek bili vrijeme inovacija u iznudici. Tako je i letnno računanje vremena prvi put uvedeno u Njemačkoj 1916. kao način da se radni dan što više odvija za vidjela. Valjalo je štediti na svjetlu. Druge zemlje su slijedile.
Od tada na proljeće pomjeramo časovnike za sat unaprijed, a najesen za sat unazad. U noći između subote i nedelje (već će početi 27. mart) u dva ujutru se časovnici pomjeraju na tri.
Ljudi i druge životinje imaju prirodan osećaj za vrijeme, cirkadijalni ritam, koji se razvija prije rođenja. To je bitan dio našeg bića.
Igranje sa tim ritmom može biti opasno. Istraživači su primetili rast broja saobraćajnih udesa i srčanih udara kad se sat pomjera unapred - više nego kad se pomjera unazad.
S druge strane, društva teže da kapitalizuju ograničeno vrijeme obdanice, dakle Sunčeve svjetlosti. U to vrijeme valja raditi i biti na druge načine aktivan.
Tako je posljednjih godina došlo do podjele. Niz zemalja, od kojih su neke u EU, žele da ukinu ljetno računanje vremena. Turska i dijelovi Kanade to su već učinili. Srbija je ranije saopštila da će slijediti EU.
