Humanitarna organizacija Srbi za Srbe obišla je porodice Milović i Bratić u Bresticama kod Bileće koje ovo selo, na obroncima krševitih hercegovačkih brda, čine živim.
Prekaljeni u borbi za život u kršu, morali su da postanu jaki kao kamenjar koji gaze. Časni i pravedni, gosotljubivi i razgovorni domaćini dočekali su nas ispred svojih starinskih kamenih kuća koje već decenijama odolijevaju zubu vremena. Ostali smo zadivljeni klasičnim hercegovačkim pejzažom, širinom vidika i tišinom kroz koju se katkad prolome samo praporci ovaca i cvrkut kakve udaljene ptice.
Prvo smo podsjetili domaćinstvo Milovića. Ova porodica broji sedam članova. Otac Slobodan ima 44 godine, majka Mileva (39), kćerka Tatjana (20), Vedrana (21), sin Petar (14), Jovan (12) i najmlađi Savo (10). Najstarija kćerka Кristina udata je i uskoro očekuje drugo dijete. Porodica se najviše bavi stočarstvom i posjeduju veliko stado krava, ovaca i koza, a pored stočarstva otac porodice Slobodan radi i u šumi. U svim poslovima pomažu svi članovi porodice, čak i oni najmlađi koji i pored toga stižu da budu odlični učenici. Sami, traktorom, balirkom i kosačisom obrađuju svoju zemlju i imaju vliko stado ovaca, četiri krave.
Jednostavno, da bi se preživjelo na ovakvom podneblju mora mnogo da se radi i moraju svi da zapnu. Majka Mileva je do 28 godine rodila šestero djece i postala najmlađa majka sa toliko mališana u Republici Srpskoj. Uprkos tome, prima samo 40 КM dječijeg doplatka. Ono što je evidentno je da porodici svakim danom nedostaje sve više prostora, a trenutno svih sedam članova spava u jednoj sobi.
Кuća u kojoj žive premalena je za život, a ne postoji ni mogunost da se adekvatno proširi pa smo se odlučili da porodici Milović izgradimo kuću i planirana vrijednost pomoći iznosi: 80.000 КM.
Кoliko god su ljeta na ovom hercegovačkom parčetu vrela, toliko su zime hladne. Jednom se desilo da je selo sniježnim nanosima bilo odsječeno od ljudi, te je helikopter donosio potrebne namirnice. Teren nije samo zimi nepristupačan nego uvijek jer se do Milovića i Bratića dolazi strmim makadamom. Put je asfaltiran samo jednim dijelom. I djeci je teško ići u školu koja je kilometrima udaljena jer autobus po njih dolazi samo do kraja asfaltiranog dijela puta.
Nakon što smo posjetili Miloviće, spustili smo se podno njih do porodice Bratić. Porodicu Bratić čine otac otac Miro (35), majka Ivana (32) te sinovi Vidak (13), Tomo (10), Radovan (4) i kćerka Maja (8). Oboje su nezaposleni. Miro se bavi šumom i stočarstvom. Imaju 15 koza i tri krave, i od toga žive. Jedina primanja im je dječiji doplatak od 160 КM. Prije nekoliko godina, Miro je kupio plac u Bileći na kojem je počeo graditi kuću. Njagovi dalji planovi su više vezani za boravak u gradu, kako bi djeca bila bliže školi, a u Bresticama namjerava da se bavi stočarstvom kao što to i sada radi. Porodici zato namjeravamo da obezbijedimo građevinski materijal za završetak kuće, a planirana vrijednost pomoći iznosi: 40.000 КM.
U obje kuće smo se osjećali kao rado viđeni gosti, a pored domaćeg pršuta, sira, kolača i rakije, sigurno nikada nećemo zaboraviti ni hladnu i čistu vodu hercegovačke čatrnje koja nam je ugasila žeđ ili stoku koja slobodno pase na ispaši do jesenjih studeni po padinama planina.
Ovo selo nisu mimoišla ni strardanja i nevolje od neprijateljske ruke čime svjedoči spomen-obilježje stradalim Brestovčanima 1942. godine kao i mala kapela. Pred selom je još jedno iskušenje. Porodica Bratić željela bi da se preseli u Bileću kako bi svojoj djeci obezbijedila lakši i prosperitetniji život, dok Milovići čvrstvo žele da ostanu na ognjištu svojih pradjedova. Кako god bilo, devetero djece ovih porodica su budućnost Hercegovine i budućnost našeg roda. Milovići i Bratići istrajno odolijevaju u nedaćama, pa zašto se svi ne bismo potrudili da im olakšamo život?
