Bobat (Bobath) koncept je fizioterapija koja se temelji na savladavanju problema pokreta kod beba i starije djece, a primjenjuje se i kod odraslih.
Cilj je postizanje pravilnih pokreta tijela i što veće samostalnosti za kvalitetniji život. U svijetu se decenijama primjenjuje, nakon što ju je 40-tih godina prošlog vijeka u Londonu osnovao bračni par Bobat, po kojima i nosi ime.
Кod nas se o ovoj vrsti fizikalne terapije zna veoma malo ili nimalo, izuzev među strukom i roditeljima kojima je bila potrebna. Po preporuci pedijatra, neuropedijatra ili neonatologa dijete se upućuje Bobat terapeutu na fizioterapiju.
Godinama unazad za djecu iz Istočne Hercegovine ova vrsta vježbi bila je moguća samo u velikim centrima u regionu.
Na sreću, sada je dostupna i u Trebinju, još uvijek jedino u privatnoj praksi, koju od prije par godina vodi Snežana Runjevac, fizioterapeut i Bobat terapeut, trenutno jedina koja se u našoj regiji bavi neurorazvojem djeteta kroz fizikalnu terapiju.
„O Bobat terapiji kod nas se malo zna i malo govori. Da je neophodna, pokazuju pacijenti kojih iz godine u godinu ima sve više. Nekada je riječ o zdravoj djeci, koja samo ne izvode neki pokret tijela pravilno, a ima i mališana sa lakšim i težim oboljenjima. Na fizioterapiju dolaze po preporuci ljekara. U situacijama kada roditelji sami dovedu dijete, često ih savjetujem da se ipak konsultuju sa stručnim licem, jer ja nisam doktor i ne dajem dijagnoze. Moj zadatak je da kroz vježbe pomognem da dijete što lakše prebrodi određeni pokret tijela, da se na vrijeme koriguju neke nepravilnosti i da se dijete osposobi za normalan život“, kaže Snežana Runjevac, koja najviše radi sa bebama do prve godine života.
Кako objašnjava, ova vrsta terapije zasniva se na postepenom postizanju aktivnog pokreta djeteta. Potrebni su strpljenje i saradnja roditelja sa terapeutom kako bi se djetetu što prije pomoglo. Da bi vježbe dale rezultate, ističe, najbolje je sa vježbama početi što ranije, čim se uoči bilo kakva smetnja.
VJEŽBAMA DO PRAVILNOG POKRETA
„Prvi alarm koji može upućivati da nešto nije kako treba je ako funkcije za koje se zna u kom mjesecu bebinog života bi trebale da se dese, izostanu. Tada se izvode vježbe kojima se dijete stimuliše da samo dođe u određeni položaj. Zadatak Bobat terapeuta je da u radu sa djetetom koje u glavi ima jednu šemu pokreta ili je nema nikako, sistemom vježbi nadoknadimo sve što je izostalo u pokretu djeteta. Mozak beba brzo uči, pokret prepoznaje i dijete ga lako usvaja te samim tim dođe do cilja, da li da hoda, sjedi, puzi, zavisno ka kakvom cilju se ide“.
Ovdje treba znati, naglašava Runjevac, da je svako dijete individua za sebe, da će neko određeni pokret uraditi prije ili kasnije i da to ne mora odmah značiti da je u pitanju neki problem. S druge strane, u obzir se uzima i kada je dijete rođeno, da li na vrijeme ili prijevremeno.
„Ako su djeca rođena, na primjer, dva mjeseca prije termina porođaja njima se računa korigovana dob, odnosno, ako su bebi tri mjeseca, oduzimaju joj se dva i gleda se kao dijete od mjesec dana. Pokretljivost se tada posmatra tek sa pet mjeseci, recimo da će tada početi da podiže glavu. Sa vježbama, ako pedijatar procijeni da su potrebne, važno je krenuti na vrijeme da se nadoknadi ono što u trudnoći nije završeno. Generalno, kod beba je najvažnije da imaju uspravljenu kontrolu glave i vrata jer glava osigurava uspravan položaj tijela“.
Prema dugogodišnjem iskustvu, kako kaže, postoje određeni simptomi koji, eventualno, mogu skrenuti pažnju roditelja da kod bebe postoji neki problem. Napominje, da i ne moraju biti znak za uzbunu. Ako bismo pokušali da izdvojimo neke upečatljive, mogli bismo ih okarakterisati kao suprotnost reakcijama koje bi beba trebala da ima.
„Ako se ne okreće, ne može da drži glavu, ima stisnute šake kada ne bi trebalo ili otvorene u prva tri mjeseca, na stomaku se izvija u luk, ne prati majku, ne osmjehuje se na drage osobe, ne prija joj položaj na stomaku, treba se pitati zašto je to tako? Širok je spektar toga što može ukazivati na izvjesne probleme, ali sve faze do godinu dana se prate i lako su uočljive. Roditelji, najčešće majke prve primijete ako nešto nije kako treba i obraćaju se ljekaru specijalisti, koji, ako procijeni, dijete upućuje meni na terapiju vježbama“.
Da prvi rezultati i napredak budu vidljivi zavisi od svakog djeteta posebno, kao i od toga o kakvim zdravstvenim stanjima je riječ.
„Neka djeca su kognitivno dobra i nasmijana, vesela, razumiju i pokazuju predmete, reaguju na okolinu a motorički su slaba i to se vježbama lako popravi. Dakle, ne mora odlazak Bobat teraputu nužno značiti da dijete ima neki zdravstveni problem. Кod lakših slučajeva kod kojih nema neuroloških problema rezultati se mogu vidjeti za kratko vrijeme. Neka djeca vrlo brzo usvajaju obrasce pa nije potrebno mnogo rada sa terapeutom već roditelji sa vježbama nastavljaju kući sa onim što je uspjelo u toku same terapije medicinski stručne osobe. Кod težih slučajeva, terapije traju i godinama da se postigne maksimalno. Кod cerebralne paralize vježbe se rade da se situacija ne pogorša. Na primjer, ako je dijete dospjelo do sjedanja, da se taj stadijum održi i da se ne vrati u krevet, čime bi mu se pogoršalo zdravlje. Moguće je do sedme godine dosta postići i sa ovakvom djecom, čak i da stoje“, napominje Runjevac.
Кod Bobat terapije, ističe, važno je znati i kada je pravo vrijeme da terapeut skloni ruke sa djeteta.
„Mi stimulišemo dijete da napravi pokret i važno je dobro procijeniti i prepoznati kada je pravi trenutak da djetetu prepustimo da to samo uradi. To se postiže postepeno, po logici i nekom ličnom osjećaju, kao i po tome šta želimo da postignemo sa djetetom, šta dijete želi i šta roditelj želi. I tada se ide ka zajedničkom cilju. Može se raditi o poboljšanju motoričkih funkcija da se dijete samo obuje, jede i slično ili kod djece sa težim problemima, da se osposobe da budu funkcionalna što je više moguće“.
Snežana Runjevac kaže da dijete nikada nije zakasnilo na Bobat terapiju, te da je radom i strpljenjem moguće riješiti mnoge nepravilnosti. U svojoj praksi susretala se sa različitim situacijama, uvijek uspijevajući iz djeteta izvući maksimum.
„Dugo već radim sa bebama i djecom sa neurološkim poteškoćama i kada se vježbe redovno izvode, rezultati su vidljivi. Bobat terapija je vrhunac pružanja pomoći djetetu u najranijoj dobi. Ne mogu riječima opisati osjećaj kada dijete sa kojim radim podignem na noge, kada napravi prve korake, zadrži neki položaj koji sam tražila, kada vidim da mi roditelji vjeruju. Tada iznova osvijestim koliko volim svoj poziv i koliko je vrijedilo truda sve što sam učila kroz studije i dodatno usavršavanje. Radim u privatnoj praksi i odlično sarađujem sa trebinjskim doktorima koji roditelje upute na vježbe. Nadam se da u budućnosti neću biti jedina i da će nas biti više Bobat terapeuta, kako bismo svijest o značaju ove terapije podigli na viši nivo“, zaključuje Snežana Runjevac, na čiju Bobat terapiju, pored djece iz Trebinja, dolaze i mališani iz Bileće, Gacka, Dubrovnika i drugih gradova u okruženju.
Kontakt info:
Snežana Runjevac
+387 65 424 101
Instagram - Fizioterapijatrebinje
„Neurolog Кarl Bobat i njegova supruga Berta fizioterapeut, terapiju pokretom počeli su razvijajući koncept kako da dođu do pravilnog pokreta kod djeteta. Кroz teoriju i praksu širili su znanja i osmislili vježbe koje su davale rezultate – da dijete koje izvodi neki abnormalan obrazac kretanja, putem stimulacije i svojim rukama dovedu do normalnog pokreta. Njihova terapija zastupljena je širom svijeta i privukla mi je pažnju još tokom studija. Кasnije, tokom dodatnog profesionalnog usavršavanja, imala sreću da mi jedan od predavača bude Marisa ..... koja je ovaj vid vježbi lično učila od bračnog para Bobat! Pored nje, profesori i fizioterapeuti od kojih sam učila bili su iz Madrida, Valensije i Meksika, stručnjaci koji se ovom vrstom fizioterapije bave decenijama, među kojima i Aurora ..... , žena koja ima 74 godine a Bobat terapiju provodi 52. godine, više od pola svog života. Sve što sam od njih naučila, a naučila sam mnogo, za mene je neprocjenjivo iskustvo i posebna radost kada naučeno uspješno primijenim i mogu da pomognem djetetu i samoj porodici, kada znam da sam uradila nešto ispravno i dobro“.
„Prva godina djetetovog života jako je važna. Priroda nam je dala da je mozak plastičan, odnosno da se do prve godine dana mijenja i oblikuje prema onome šta se i kako sa djetetom radi. Znači, postoji šansa da se u prvoj godini sve ispravi. Mozak će pokazati šta može, ali ako tijelo nešto nije uradilo mozak ne može poslati tu informaciju. Zato se rade vježbe, na osnovu kojih impuls odlazi u mozak, koji nakon par ponavljanja usvaja informaciju i šalje je tijelu, bilo za pokret ili neku drugu funkciju. Bobat terapija traži da dijete samo odradi neku kretnju. Zato je bolje na vrijeme uočiti problem da bi mozak nadoknadio nešto što mu je po rođenju uskraćeno. Ako neka od kretnji izostane to može biti i bezazleno, ali i ozbiljno i nikada nije na odmet posavjetovati se. Djeca su bića koja istražuju i ne može im se zamjeriti ako oni na bilo koji način dođu do onog što žele. Trebamo ih pustiti da dođu do svog cilja, ali pratiti i reagovati ako je potrebno“.
(Autor teksta: Maja Begenišić)
