Berkovići, 17.04.2011. Skriveno od očiju javnosti, u vrletima i tišini kraške planine Hrguda, smješteno je hercegovačko selo Koritnik, koje je kao i mnoga hercegovačka sela zadesila ista sudbina, ostala su bez mještana.
Selo Koritnik nekad je vrvjelo od ljudi. Svaka kuća, kako kažu, imala je po desetoro čeljadi za stolom. A danas, ništa od toga, selo je ostalo skoro pusto. Kuće su napuštene, krovovi pod mahovinom, vrata zatvorena... Samo iz šest dimnjaka na kućama dim izbija i uz peći se grije svega 12 stanovnika.
Predrasude koje čovjek donese prvi put dolazeći u ovu krašku oblast razbiju se kao talas o stijenu pri prvom susretu sa ovdašnjim ljudima.
Ovo neplodno tlo, puno grčevite borbe za opstanak, za sobom nosi dosta bola i patnje, ali i ljubavi i vjere koji su nosioci života i opstanka. Nekad se u selu živjelo drugačije, kuće su bile pune ljudi, čula se graja djece, pjesma omladine, mlinice su mljele žito...
- U selu su nekada bile tri mlinice, a sada imaju dvije i one su u funkciji, ali nema kome da se melje žito. Prije je čitavo polje u Koritniku bilo pod žitom, a u to vrijeme žito se donosilo na konjima iz okolnih sela, od kojih su neka udaljena i desetinama kilometara - priča Jovo Muratović, mještanin koga je vihor proteklog rata iz Stoca vratio na njegovo ognjište, na očevinu i djedovinu.
Koritnik je smješten sjeverozapadno od Berkovića ispod planine Hrguda, na nadmorskoj visini od 380 metara. U selu žive porodice Muratovića i Mihića. Nekada je bilo Maslaća i Jokišića, a danas ostaju samo sjećanja i neka pisana predanja koja svjedoče o nekadašnjoj ljepoti ovoga sela.
Nije Koritnik poznat samo po mlinicama i starim kamenim kućama i čardacima. U selu se i danas nalaze tri ćemerene izbe u kojima su mještani čuvali žito i zimnicu i koje su napravljene vještim rukama tadašnjih neimara, kada se svaki kamen donosio iz brda i ručno obrađivao špicem i čekićem.
Osim sačuvanih mlinica, ćemerenih izbi, starih čardaka koji i danas prkose vremenu, Jovo nam s ponosom pokazuje i kovačnicu, malenu kamenu kućicu poviše sela, naslonjenu na obližnju stijenu.
- Kovačnica je sačuvana i u potpunosti ispravna. Ovdje smo kovali sve poljoprivredne alatke, pa čak i kose. Viganj je ispravan i sada ja često naložim vatru i otkujem poneku alatku - rekao je Jovo i dodao da u Koritniku putniku namjerniku ne daju da bude ni gladan ni žedan. Kad ne bi imao gdje, u Koritniku bi ga i konak čekao. I uvijek dobrodošlica kakve je malo gdje u ovim našim, kamenim bespućima.
Brestica nikad ne presušuje
Poviše Koritnika nalaze se nekolika vrela, od kojih voda pokreće turbine ovdašnjih mlinica, a samo izvor Brestica ne presušuje nikada. Nekad su na ovom izvoru ispod brda Zagradica, na petom kilometru od Dabrice prema Berkovićima, gasili žeđ brojni ljudi i stoka sa daleko šireg područja. Vremenom se, ipak, smanjio i broj ljudi i stočni fond na Hrgudu, pa je u novim okolnostima vode ostalo dovoljno i za piće i mlinice. A izvor sa ženskim imenom, koje je dobio po nekom brijestu koga je mlin vremena davno samljeo, i dalje je iznenađujuće lijep i u surovom hercegovačkom krasu njegova bistra voda izuzetno prija putnikovom grlu, i misli i duši.
(Glas Srpske)
