Da li će biti raskinut ugovor o privatizaciji trebinjske „Industrije alata" i hoće li taj šezdesetogodišnji, doskora najmnogoljudniji kolektiv u Trebinju i nosilac razvoja najjužnije regije u Srpskoj posustati?
Biće to poznato poslije obavljene kontrole investiranja, poslovanja, provjere broja zaposlenih i njenog finansijskog stanja, kao i skorašnjeg razgovora predstavnika Vlade RS i trebinjskih alatničara.
Očekuje se iznalaženje rješenja potraživanja po osnovu poreza i doprinosa, a Savjet za privatizaciju Srpske ne želi da dug IAT pretvori u akcije društva. Uslovljavanja, kažu, nema, a većinski vlasnik Rodoljub Drašković ističe da bez pomoći ne može da isplati 14 miliona konvertibilnih maraka. U igri su veliki ulozi, a pominje se, čak, i raskidanje privatizaciionog ugovora. Do toga će, navodno, doći ukoliko se ne usaglase zajednički stavovi i kupac ne uvjeri da će „Alatnica" zadržati dogovoreni broj zaposlenih, da neće iću u stečaj već obezbjediti tržište i nastaviti poslovanje.
Drašković kaže da je spreman da stavi potpis na novi aneks kupoprodajnog ugovora, ali „ne i na odredbe koje 'Industrija alata' ne može da ostvari".
- Bez pomoći, čitav dug ne može da bude isplaćen – kategoričan je on i uvjerava kako je spreman i da „sporazumno raskine ugovor bez traženja ikakve odštete". – Jedini moj cilj je da opstane IAT i nastavi sa svojom djelatnošću.
I aktuelni generalni direktor trebinjske „Industrije alata" Bogdan Golić kaže da nije moguće da sadašnjeih 950 ljudi vraća dug koji je za deset godina napravilo njih 2.500.
Tvrdi se da pete godine od privatizacije njihove firme mogu da posluju bez gubitaka i da bi duži rok otplate duga bio rješenje.
Nisu optimisti u Sindikalnoj organizaciji IAT, koja djeluje pri Sindikatu metalske industrije i rudarstva RS. Njen predsjednik Risto Pravica kaže da su alatničari dovedeni na prosjački štap.
- Menadžment svojim radom ne stvara uslove koji bi mogli da rezultiraju stanjem da radnik normalno živi od svog rada. Stoga naša sindikalna organizacija ne može dati pozitivno mišljenje o radu sadašnjeg poslovodstva – veli Pravica i pita se: – Šta je sa nekretninama koje je ta fabrika prije rata imala u Posušju, Ravnom, Grahovu, Beogradu, Humu?!
Pred zatvaranjem
Pravica dodaje da je pogon IAT u Nevesinju praktično zatvoren nekoliko godina, da se od dana privatizacije do danas „ne isplaćuje zagarantovana plata", da se „ne poštuju opšti i granski kolektivni ugovori", da je vrijednost kapitala na dan prodaje „iznosila 38.000.000 KM, a danas je 17.500.000 maraka" (kapital je smanjen za preko 20 miliona). Dug za neuplaćene obaveze na plate, na dan 30. 9. 2010. godine iznosio je 11 milona maraka, a ni danas se ne uplaćuju.
Topli obrok
- Topli obrok se isplaćuje u robi u diskontu poslodavca, u visini 125 KM. Plate u preduzeću se neravnomjerno isplaćuju, tako da radnici iste stručne spreme koji rade iste poslove imaju razliku plate i do 250 maraka, samo što rade u različitim pogonima. To je diskriminacija prema većem broju zaposlenih. Izuzetno je veliki pritisak od strane pojedinih rukovodilaca na radnike, članove našeg sindikata da moraju napustiti naše redove i učlane se u Konfederalni sindikat – kaže Pravica, koji je o tome pismeno obavijestio čelne ljude Saveza sindikata RS. Novosti
