Bogotraženje je put koji vodi onoga koji traži ka Onome koji je cilj traženja. Čovjek može naći Boga uvijek i na svakome mjestu, ako Ga nosi u srcu svome.
Sa ciljem da se poklonimo Grobu Gospodnjem i mjestima na kojima je stvaran Novi Zavjet (savez) Boga i čovjeka krenula je druga grupa pravoslavnih vojnika koji su zaposleni u oružanim snagama BiH. U organizaciji pokloničke organizacije, pri SPC, Dobročinstvo kojom bogougodno rukovodi gospodin Dragan Vukić krenuli smo sa beogradskog aerodroma za Tel Aviv.
Neopisiv je doživljaj doći na mjesto Hristovog vaskrsenja, koje neprestano svjedoči da smrt više ne vlada ljudima. Možemo nabrojati mjesta gdje smo bili, ali osjećanja ne možemo opisati, najbolje bi bilo reći odete i vidite. Obišli smo sva najbitnija mjesta novozavjetne istorije: Mjesto Hristovog rođenja, Mjesto Vaznesenja, Polje Pastira, Stradalni put Hristov, Crkvu Groba Hristovog u kojoj se nalazi i Crkva časnog Krsta i ploča miropomazanja (tu se nalazi i mjesto na kome je praotac Adam sahranjen i koji je kršten krvlju Hristovom koja je kapala sa tijela Njegovog). Bili smo na grobu četverodnevnog Lazara i na Tavitinom grobu koju je vaskrsao apostol Petar, te na mjestima Blagovijesti, mjestu susreta Bogorodice i Jelisavete, koje je i rodno mjesto Jovana Krstitelja (En Karem). Svako mjesto na kome smo bili je cijela istorija. Kapernaum, rodno mjesto apostola Petra i Crkva ( rimokatolička sagrađena iznad kuće apostola Petra) nalaze se preko puta sinagoge u kojoj su Hristos i apostol Petar propovijedali. Vozili smo se lađom Galilejskim jezerom i jeli ribu apostola Petra. Vršili smo malo osvećenje vode i pogružili se u rijeku Jordan. Maslinska gora daje jasan pogled na Jerusalim , koji se cijeli uzdiže ka nebu , a na njoj se nalazi ruski manastir Vaznesenja i Crkva „Oče Naš".
Veliki utisak na nas su ostavili manastiri Svetog Save Osvećenog i Svetog Đorđa Hozrvita. Manastir svetog Save se nalazi u Judejskoj pustinji, a ispod njega protiče potok Kedron. Mošti svetog Save Osvećenog tješe kao najplodnija ravnica, a ujedno i opominju da je sve oko nas bez Boga pustinja.
Susret sa partijarhom jerusalimskim Teofilom bio je pun emocija i ljubavi. Čovjek na čije svijeće na dan Vaskrsenja Hrisovog silazi oganj sa neba i pali ih da bi oganj Duha Svetog vječno obasjavao srca naša, uvijek je dobar domaćin. Osjećali smo se „ Kao djeca koja su došla u daleku zemlju i našla svoga Oca", što smo rekli i patrijarhu. Radost je bila neizmjerna!
Kada smo se vratili iz Svete zemlje i sabirali utiske jedan je preovladao-samo još jednom kada bi mogli otići da se poklonimo Grobu Gospodnjem. Sveta zemlja je mjesto koje svijetli cijelome svijetu i obasjava srca naša da njima ne bi zavladala tama. Jerusalim, grad svih ljudi i religija je bio i ostao mjesto u kome Bog poziva svakoga čovjeka i čije ime znači mir, ali mir koji ne možemo donijeti svijetu ako prvo ne nađemo mir u srcima našim. To je sigurno najupečatljivije mjesto na zemlji gdje su Bog i čovjek djelali zajedno. (jerej Siniša Šarenac)
(Eparhija ZHiP)
