PITANJE GRADNJE ARSLANAGIĆA MOSTA PONOVO AKTUELIZOVANO - STARI PODACI – NEPRECIZNI?
Alija Bejtić u časopisu PREGLED objavio napis – Ko je gradio Arslanagića most - U kome pobija dosadašnje shvatanje da je to zadužbina Mehmed-paše Sokolovića. Bez obzira da li će ono što je iznijeto biti prihvaćeno ili ne, napis donosimo u namjeri da doprinesemo zainteresovanosti za ovo pitanje, kako bi se nastanak mosta u potpunosti rasvijetlio.
KO JE makar jedanput vidio dostojanstvenu mirnoću i sklad linija uobličenih u izuzetnom monumentu arhitekture izvjesno je da mu je zastao dah od strahopoštovanja prema nepoznatim neimarima, tvorcima ovog djela čiju će sliku dugo zadržati u sjećanju. Trebinjci su posebno ponosni na Arslanagića most, koji se u svom putešestviju primakao bliže gradu za koji kilometar. I dok su datum i detalji njegovog drugog rođenja i spasavanja od potapanja vodom Bilećkog jezera dobro poznati , podaci o njegovoj gradnj ii graditelju, odjedanput su dovedeni u sumnju.
Nasuprot shvatanju da je to zadužbina Mehmed –paše Sokolovića od prije 400 godina, odjedanput se pojavljuju se tvrdnje da je most podignut kojih stotinjak godina kasnije i da je zadužbina sasvim druge ličnosti – Hajdarbega Kusturice!
SVE JE DRUKČIJE!
Alija Bejtić, direktor Zavoda za zaštitu spomenika Sarajevo u svom napisu "Ko je gradio Arslanagića most", objavljenom u "Pregledu", časopisu za društvena pitanja od septembra o.g. 1975. dovodi u sumnju činjenice u koje smo do juče bili spremni da se zakunemo:
- U objavljennim radovima i domaćoj istoriografiji uopšte postoje različite tvrdnje o tome mostu, koje se mogu svesti na ovo: most nosi današnji naziv po nekom licu Arslanagić, kao zakupniku carine na toj ćupriji; most je osnovao u 16. vijeku veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, a izvodio ga je jedan od majstora iz škole velikog arhitekta Kodža Sinana; kula na mostu koja se mogla vidjeti još do pred prvi svjetski rat, nastala je naknadno kao nadogradnja. Sve su to međutim, improvizacije i zablude – ističe Bejtić u pomenutom napisu.
Bejtić smatra da je današnji naziv mosta uveden tek u austrougarskom periodu, a da se ime najprije odnosilo na samo selo kraj mosta, koje se zvalo Most, a potom se vremenom prenijelo i na samu ćupriju.
- To selo je zaista postojbina široko razgranate porodice Arslanagića, pa upravo po njoj se ime odnosi na cjelovito pleme Arslanagića u tome mjestu, a ne na neku individualnu ličnost iz te porodice, kako se obično misli i izgovara to ime danas kao naziv sela i mosta. Da je to tako, govore stariji spomeni sela i ćuprije u kojima nema uopšte navedene oznake pripadnosti. Ćuprija se zove jednostavno most, trebinjski most i veliki most... Da je to tako, govori i podatak da ni St. Delić, učitelj iz onoga kraja, pišući baš o mostu, još 1891. most zove jednostavno ćuprija na mostu, daje mu čak i takav naziv.
- NESTALI MOST
- Uvjerenje da je Arslanagić most gradio Mehmed-paša Sokolović . piše Bejtić, raširilo se u novije vrijeme upravo od 1964. na osnovu članka Vojislav J. Đurića u beogradskom listu Politika. Našavši jedan podatak u dubrovačkom arhivu, u kojem se izričito navodi 1575. godine most na Trebišnjici Mehmed-paše Sokolovića, autor članka je tu Sokolovićevu građevinu poistovijetio sa Arslanagića mostom, iako za to nije imao nikakva uporišta u samoj vijesti, niti u kojim drugim izvorima. Ne treba nimalo sumnjati u zapis da je bio most na Trebišnjici kao Sokolovićeva zadužbina, ali je sasvim izvjesno i to da je to sasvim drugi objekat, da je bio veoma kratka vijeka i da je več 1580. godine bio uništen i nikada se više nije obnovio.
Oslonac za podatak nalazi se u izvještaju jednog ondašnjeg očevica u dnevniku mletačkog baila Pavla Kontarinija, koji je ostao, začudo, nepoznat svima onima koji su pisali o Arslanagića mostu kao tobožnoj Sokolovića zadužbini. Bailo P. Kontarini, idući iz Dubrovnika put Trebinja, doslovno piše (po prevodu P. Matkovića): „Jutrom krenuše ravninom duž pomenute rijeke k mostu, gdje je Mehmed-paša sagradio za putnike taj most i olovom pokriven karavansaraj... Budući da je plaha voda – veli izričito Kontarini o sudbini mosta – bila odnijela kameni most od tri luka, dva čamca prevezoše tovare i ljude, a konji su preplivali...“ „Poslanstvo je na putu u Istambul bilo u Dubrovniku za Spasovdan, a to znači da je most bio pa nestao najkasnije u maju 1580. godine. I poslije mu zaista nema više nikakva pomena.“
Pored toga, Bjetić i na osnovu opisa nestalog mosta: „da je bio, prema Kontariniju, sa tri luka, a Arslanagića most kao što je to dobro poznato sa dva velika i dva manja (rasteretna),“ zaključuje da je riječ o sasvim drugom mostu.
- Dakle, već po iznesenim podacima most Mehmed-paše Sokolovića i današnji Arslanagića most su sasvim dva različita objekta. Oni nisu identični čak ni po lokaciji. Naime, na razmaku između sadašnje i bivše lokacije Arslanagića most postoje i danas još sasvim vidljivi ostaci mostovne gradnje, i to je, položaj nestalog Sokolovićeva mosta.
Zbog toga Bejtić smatra da je pitanje osnivača i graditelja mosta ponovo vraćeno na „polaznu tačku“. On navodi i podatke Gligora Stanojevića, koji pišući o operacijama o morejskom ratu, navodi i jedan izvještaj mletačkog providura u Kotoru, 15. marta 1696. u kome se pominje pogibija Ajdarbega Kusturčića, čovjeka koji je „o svom trošku podigao most kod trebinjskog manastira“.
- ZADUŽBINA HAJDARBEGA KUSTURICE
- Nimalo nije teško u tome saopštenju prepoznati pravo ime osnivača mosta, Hajdarbega Kusturice, jer se očito, radi o članu poznate istoimene hercegovačke porodice iz okoline Bileće.
A da se radi baš o današnjem Arslanagića mostu, Bejtić u prilog navodi indikacije: „prvo nijedan izvor, niti trag na terenu ne ukazuje na koju drugu lokaciju na Trebišnjici gdje bio mogao postojati Hajdarbegov most...; druga, već navedena legenda (misli se na legendu o nastanku u kojoj se kao graditelj pominje izvijesni Kusturica), u biti u potpunosti se slaže sa stvarnim izvještajem u pogledu prezimena onivača mosta: Kustura i Kusturčić, što je u osnovi jedno te isto...“
- Ima i treći posredni podatak da se ovde radi isključivo o Arslanagić mostu: u navodu da je ubijeni Hajdarbeg Kusturica, graditelj mosta kod trebinjskog manastira, vidi se sasvim izrazita misao providurova da što jače naglasi značaj ličnosti Hajdareda Kusturice i njegovu likvidaciju, a iz toga slijedi da je njegov most veliko i značajno djelo, što, zaista, i važi za Arslanagića most.
- Podatak o vremenu pogibije Hajdareda Kusturice kao graditelja današnjeg Arslanagića mosta, a to je prva polovina marta 1696, otvara vrata za rješenje druga dva važna pitanja: vrijeme nastavka djela i školu iz koje potiče projektant monumanta. Iz samog datuma pogibije osnivača mosta bez obzira u kojem se životnom vremenu to dogodilo, proizilazi da most nije djelo 16 vijeka, koji smo do sada uzimali kao kvalitativnui kvantitativnu kulminaciju graditeljstva osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini, nego da je nastao teku u sedamnaestom vijeku, a to je sasvim drugi akcioni period od onoga u koji se danas stavlja gradnja mosta. Može se međutim, gotovo sasvim sigurno odrediti i uže vrijeme nastanka mosta : druga polovina sedamnaestog vijeka bilo je vrijeme dva velika rata, koji su se odvijali i u Hercegovini; kandijskog 1645.-1699. i morejskog 1684.-1699, za koje je, kao i za druge, važila maksima inter arma silent Musae. Proizilazi kao najveća vjerovatnost da je most građem između ta dva rata, a to je doba 1669.-1684. U svakom slučaju most je bio dovršen najkasnije te posljednje godine kad se javlja, kako ćemo pokazati. Prvi poznati pomen tog mosta.
- Takvom determinacijom gradnje, - navodi dalje Bejtić, rasvjetljava se i pitanje graditelja tog mosta, a i to je za nauku važno utvrditi: da to ni u kom slučaju nisu mogli biti ni Mimar Sinan (umro 1588.), ni njegovi direktni učenici. Bez obzira ko je, odnosno odakle je bio voditelj gradnje (projektant), na osnovu komparativnih primjera u toj i drugim vrstama gradnje u Bosni i Hercegovini može se sasvim sigurno reći, da su samu izvođači toga djela bili domaći majstori, u svakom slučaju vrsni i čuveni dubrovački kamenoresci i zidari.
Isto tako, Bejtić na osnovu podataka koje pominje mletački istoričar Pietro Garzoni, kao i iz dokumentacije dubrovačkog arhiva, zaključuje da je kula na mostu nastala uporedo sa samim mostom, a ne kasnije, kako se to obično smatra.
- Podaci koje je iznio Bejtić u svom napisu nesumnjivo su interesantni. O tome kako će biti prihvaćeni, za sada je teško reći. Mi ih objavljujemo jer smatramo da će biti povod za konačno sagledanje nastanka Arslanagića mosta i na taj način doprinjeti konačnom saznanju o tom značajnom pitanju, što ova velelepna građevina i zaslužuje.
GLAS TREBINJA, 1. NOVEMBAR 1975.
