{jcomments on}03.12.2010. Sada je već svima jasno da smo postali vinarski kraj i to čuven na daleko. Tako da bi bilo više nego korisno,da se svi u Trebinju malo pomognemo informacijama vezanim za vino. Zato sada donosimo neke činjenice koje će Vam olakšati svaki razgovor o vinu, a posebno i najglavnije - o dobijanju najboljeg vina u Trebinju.
VINO
Osnovni pojmovi : vino je prevreo sok od grožđa.
Mada ga možemo praviti i piti i od zove, breskve, kivija, praška i nama dobro poznate drenjine. Ipak ostanimo na vinu od grožđa. Vino poznajemo u tri boje. Crveno, bijelo i roze.
Crveno je ono koje mi uvijek zovemo crno, ali kao pravi poštovaoci i stari trebinjci iz vinarske Hercegovine, oslovljavajmo ga od sada sa - crveno, jer je ružno za vino da se kaže da je crno. A i nekulturno, jer vinari imaju poseban žargon i ophođenje, prema božanskom piću. Naravno, dok su trijezni i posebno kad neko sluša. U tu sliku treba i mi (mali trebinjski vinari amateri) da se uklopimo.
Bijelo vino je ono vino koje je teško napraviti jer se lako zamuti. Zato ne treba da ga prave svi, jer sirće ima da se kupi i nije ni skupo.
Roze – to je najčešće ono vino kod koga smo dok je vrelo, nešto promašili. „Ili sam bio pijan ili su me prevarili ili je žena nešto pokvarila". Sirće nikad bolje. Ima još i od lani i od preklani, pa ako kome treba neka se javi. Roze obično piju žene, posebno u društvu kad neko gleda, pa ih je sramota piti čisti Vranac.
Bilo bi dobro znati (ako naiđe neki turista i baš nas pita) da za vino možemo reći i da je, slatko, suvo, mirno, pjenušavo...ima još mnogo pojmova, ali nam oni najvjerovatnije nikada neće trebati.
Osnovni pribor za vino : čaša, vadičep, nos i stomak.
Stomak i nos skoro svi imamo ili se pravimo da je tako. Čaša valja, nema sumnje, mada sam lično pio iz raznih čonti, ali da sada ne vrijeđamo čašu. Najneophodnije je ipak imati vadičep. Jer kad imaš najbolju bocu vina, u društvu ili sam ili sa kakvom novom đevojkom, a nemaš vedičep, e to su muke brale. Sve one priče „u krpu pa u drvo", „u jaknu pa u pod", „udari slobodno", „promućaj" i sl. padaju u vodu. Ipak mislim da ko nije ekserom il šarafom otvarao bocu, dok pomenuta dama čeka, taj ne zna kako je vino slatko.
Da se znamo ponašati u kakvom otmenom ili pismenom društu trebalo bi, kad nas je neko već pozvao, u čašu utočiti malo vina, najviše trećinu. Zatim malo zavrtiti čašu, da oslobodi aromu. Mi bi trebali reći „buke", aromu nikako, nije na nivou. I to - „buke je nevjerovatan, divan". Dalje, naginjemo čašu i ispijamo polako i vrlo malo.
Poželjno je i da razgovor ostane - na nivou, sa nekim pitanjem za ostalu gospodu ili sa „odlično, divno i sl." Ako se razgovor o vinu i njegovim karakteristikama nastavi treba se držati boje. Kako su svi u takvim, „kulturnim" društvima, obično bolje upućeniji u tajne vina od nas, boja vina je dobra osnova da i mi učestvujemo u razgovoru. Boje naravno znamo, pa bi vino trebalo uporediti sa ćilibarom, rubinom, konjima vranim, karminom prisutne dame i sl. Možemo nastaviti sa - „meni najljepšom bojom", „baš ovako volim".
Treba izdržati dok konobar ne donese račun, koji treba naravno izbjeći, jer je dokazano da dolaskom računa sve ostale stvari prelaze u drugu kategoriju i razgovor o vinu će se odmah zaboraviti.
Ukoliko su dame prisutne, a obično jesu, od kojih nam se jedna više nego sviđa, potrebno je držati stvar pod kontrolom. To je tako, desi se, ona je obavezno tuđa, ali je tu, a mi se udvarati moramo. Dobra je i stara Lanetova dosjetka, „sve što je lijepo ima neku kvaku, ili je ilegalno ili nemoralno ili goji". Damu je ipak najbolje držati zasmijanu. Ali pazimo - moramo se lijepo ponašati u društvu.
Sada da navedemo šta je sve potrebno za dobijanje najboljeg vina u Trebinju
Počinjemo kao i u prvom dijelu:
1. Kupiti vagon ili dva najjeftinijeg, a najboljeg grožđa. Zaista bi za vino trebalo nabaviti grožđe, nema potrebe da radimo sa drugim materijalima ili nekim novim preparatima, ipak smo na vinskoj karti, pa da se ne igramo.
2. Ubjediti rođaka ili kakvog dobrog prijatelja da on kupi grožđe. On zna omjer i sve potrebno. Naravno sav rad će bit naš, a nekad kasnije sigurno ćemo podjeliti troškove. Ali – polako sa plaćanjem.
3. Kada dođe vrijeme da se vino ocijedi, na njegovu (rođakovu), odgovornost naravno, potrebno pripremiti sude: šerpe, kante, razne vrste cijedaljki, crijeva... Jednom rječju biti prisutan.
4. Prokromske bačve sa duplim poklopcima i parafinskim uljem, će naravno donijeti rođak, ili taj dobar prijatelj, jer mi nemamo. Ali zato posjedujemo želju i neophodan i vrlo dobar prostor, čitaj - podrum, garažu, haustor i sl.
5. Otvoreno pretakanje vina ne treba pokušavati sam, ako se nešto zakomplikuje ili prospe. Vino pretočiti dva ili tri puta, uz obavezno dodavanje vinobrana. Naravno ne pretjerivati. Neophodno je i prisustvo finansijera i stručnjaka, koje tom prilikom počastimo tortom ostalom od dječijeg rođendana.
Svako pretakanje zahtjeva pranje bačvi. To radimo na česmi iza kuće, ili damo nekome kome to ide, da završi. Vraćanje vina, parafinsko ulje i dupli poklopci se podrazumijavaju.
6. Ne bi trebalo krišom ili sa komšijom Milanom, piti vino dok ne „stane". Treba objasniti seoskim vinopijama da ne može nestati i da je bolje da oni prvo popiju onu crkavicu što su samostalno ocijedili.
7. Dobro gledati da djeca ne otvore onaj mali ventil, na bačvama, crveni, da ne bi ulica poplavila ili ti pocrvenila.
8. Bilo bi ipak najpotrebnije da mi mnogo ne mudrujemo i da se što manje mješamo u proces. Sve što manje diramo i izmišljamo, biće bolje.
9. Prilikom prvog opijanja sa najboljim vinom u Trebinju, taj dan, jednom rječju na taj „praznik", pozvati što više prijatelja da piju. Dobro ih najesti i napiti, kasnije (iza ponoća), sve ih fino pijane razvesvesti kućama. Svakom pripremiti „za ponijeti" po 5 litara.
Ujutro, ako niste mamurni na posao krišom ponijeti onog petaka vina kojeg je najpjaniji gost zaboravio. I tri kila kobasica. Ovakvim postupcima smjestićete se u sami vrh gradskih kvalitetnih vinara. Zavisno od kvaliteta i broja vaše ekipe možete postati i proizvođač najboljeg vina u Trebinju.
10. Ukoliko ipak nešto promašite i ponovo dobijete ogromnu količinu sirćeta, sjetite se da je sirće zdravo. I djelite ga svima, i prijateljima i neprijateljima. Mislim da tako ipak biti nećea a ako slučajno bude, moj savjet Vam je da pitate Palikuću, jer on je jedan od rijetkih gradskih majstora vina koji će vam reći sve što ga pitate. A ja ću preći na kiseli kupus i nastaviti da Vas zasmijavam.
Hvala:
Giletu, Voju, Gogu, Ćuretu, Predragu, Karetu, Nebi, Raku, Tripu, Milanu, Miku, Tihu, Deri, Stevu, Puji, Mikoku, Điđi, Rašu, Peru, Bobanu, Kumu, Miljanu, Radu, Miru, Fizi, Dejanu, Mišku i naravno Predu i Ranku... i svima ostalim koji su pomogli.
I da se ponovo vidimo i u zdravlju popijemo.
L.
