Protekle sedmice malo ko nije čuo o Švedskoj i Norveškoj, gradovima Štokholmu i Oslu, Nobelovom Komitetu i sl. Na prvi pogled jasno je da se radi o Nobelovoj nagradi. Prva i jedina misao o Nobelu, vjerovatno većine nas, bila je „dobija se milion maraka". Tačnije, ček za 2010. iznosi 1,1 milion evra.
Ove godine, kao i mnogih drugih uostalom, cijeli svijet se trese oko dodjele nagrade za mir. Tolika prašina bacila je sjenku na dobitnike nagrade u drugim poljima, koje su vjerovatno mnogo važnije i za čovječanstvo korisnije.
U sjenci je ostao i sam Nobel, jer malo ko reče i napisa slovo o Nobelu. Valjda se podrazumjeva da danas svi sve znaju, ali naše znanje o Nobelu više je nego površno. Čast izuzecima naravno. Zato danas ovde pišemo ono za šta drugi nemaju vremena.
Ko je taj Alfred Nobel i kakve on ima veze sa svim ovim?
ALFRED Bernard NOBEL (1833 - 1896)
Najkraće - sin pronalazača i naučnika, vrlo dobro obrazovan, govorio osim švedskog, ruski, engleski, francuski i njemački jezik. Bavio se, pored ostalog, istraživanjem baruta i nitroglicerina, unaprijedio ekspoloziv, nitroglicerin i bezbjednije rukovanje njima i konačno osmislio dinamit. Patentirao 335 izuma. Dinamit je ipak zasjenio sve i donio mu bogatstvo, jer je našao veliku primjenu u mnogim oblastima. Nobel je i industrijalac koji je imao kompanije u više od 50 zemalja svijeta. Nije se ženio. Javnost i štampa ga nisu štedile. Francuske novine su greškom 1888. objavile vijest o njegovoj smrti, i nazvale ga „trgovcem smrću", zbog zloupotreba dinamita. Jasno je da ljudi nisu koristili dinamit samo za probijanje puteva i gradnju mostova.
Kažu da je sam, bez advokata, na komadiću papira 1895. u Parizu napisao treću i konačnu verziju testamenta. Svoje bogatstvo stečeno prodajom dinamita, ali i sa naftnih polja u Rusiji i svih drugih poslova, ostavio je Fondu za dodjelu nagrade. Tadašnjih 31 milion švedskih kruna. Glavnica da se ulaže, a nagrade da se djele od kamate. Predvidio da se nagrada dodjeljuje jednom godišnje, u 5 oblasti, za najveći doprinos čovječanstvu, bez obzira na nacionalnost. Može se podjeliti najviše na tri dobitnika, i mora se dodjeliti bar jednom u 5 godina. Fondacija je utemeljena 1900. godine, a prve nagrade dodjeljene su 10. decembra 1901. Tačno pet godina poslije Nobelove smrti. Nagrade se nisu dodjeljivale samo za vrijeme Drugog Svjetskog rata.
Najveći doprinos da Nobelova ideja zaživi dao je, njegov prijatelj, saradnik i izvršilac testamenta Ragnar Solman. U Štokholmu se dodjeljuju sve nagrade osim ove za mir, koja se istovremeno dodjeljuje u Oslu. Nagrada za ekonomiju ustanovljena je 1968. godine, povodom 300 godina postojanja Centralne Švedske Banke, a u čast Alfreda Nobela i novac za nju daje sama banka. Do danas je Nobelova nagrada uručena više od 700 puta ...
Dobitnici Nobelove nagrade za 2010. godinu
1. Književnost – Peruanski pisac Mario Vargas Ljosa zbog, kako je komitet za dodjelu rekao, „kartografski preciznih prikaza struktura moći i jetkih slika otpora, revolta i pobune pojedinca"
2. Fizika – Holanđanin Andrej Gejm i Britanac Konstantin Novoselov, oba rođeni rusi, za „revolucionarne eksperimente na dvodimenzionalnom materijalu grafenu".
3. Hemija - Japanci Ei-iči Negiši i Akira Suzuki i Amerikanac Ričard Hek, za razvoj metoda za izradu kompleksnih molekula
4. Medicina - Britanski doktor, Robert Edvards – za razvoj vantjelesne oplodnje
5. Mir – Kinez, pisac i disident Liju Sjaobo, za doprinos u borbi za ljudska prava – prvi kinez dobitnik
6. Ekonomija – Američki ekonomisti Elinor Ostrom i Oliver Vilijamson za rad na područiju ekonomskog upravljanja
Možda je za sve nas laike, danas najzanimljivije ovo otkriće u oblasti fizike. Neki novi materijal zvani grafen, bi mogao izmjeniti naš život. Materijal u kome je povezan ugljenik debljine atoma, provodnik, ekstremno jak, elastičan, providan i naravno lak. Možda dočekamo da računare nosimo smotane u rolnu. Bilo bi lijepo da je ovo otkriće udarna vijest na planeti, ali...
Misli svojom glavom pa i o svjetskim vjestima
Što se tiče rata oko nagrade za mir i cijele ove svjetske drame, mislim da gore pomenutom gospodinu Liju (koji služi zatvorsku kaznu) nije lako, naprotiv. Posebno jer je nevin. Sigurno da je teško boriti se protiv sistema, i sigurno je da se bori za napredak. Zašto ne bi Liju Sjaobo bio okićen nagradom za mir. Kad je mogao Marti Ahtisari. Ali da ne umanjujemo kinezove lične zasluge. Odakle, onda ovaj političko-medijski rat zbog ove odluke? Odakle ova hladnoratovska podjela?
Možda nikakve sumnje u odluku, danas ne bi bilo da je komitet ranije (prije jednu-dvije-tri godine) „pronašao" nekog disidenta, lažno optuženog i godinama nevino zatvorenog u zatvoru Gvantanamo, (ako tamo takvih ima) ili nekom drugom američkom zatvoru, i dodjelio mu Nobelovu nagradu za mir. Zamislite to. Izbio bi bar jedan rat. Ne, nagrada je tada dodjeljena američkom predsjedniku Baraku Obami, koji je samo 12 dana bio dužnosti, prije krajnjeg roka za podnošenje nominacija. Da se radi o političkim pritiscima i uticajima, za ovu „mirnu" nagradu, u to nema sumnje. Mediji kao i uvijek priču okrenu i mi naravno mislimo kako nam se kaže.
Ipak, tužno je gledati evropski i svjetski „krem" kako horski i demokratski osuđuje Kinu, jer je disident - nobelovac u zatvoru. Kao da svi isto misle. Pitam se da li je mišljenje „velikih evropskih šefova" možda mišljenje njihovog američkog ambasadora. I ko je heroj koji bi ikad uputio osudu ili protestnu notu pomenutom gospodinu, da je stvar nekim slučajem obrnuta. Da se nagrada dodjeljuje kakvom američkom disidentu, a administracija se protivi. Da li bi ton njihovog glasa bio isti. . .
Ali to je nemoguće, jer svi znamo da je Amerika bastion slobode i pravde. Svi su njeni stanovnici sretni, a njen stav je uvjek nepogrješiv i odmah i bezuslovno ga treba podržati. Pitam se i da li će neko od ovih humanih, dobrih govornika, demokrata, evropljana, poslati pomoć ženi kineskog nobelovca, dok joj muž ne izađe iz zatvora.
Nobelu u spomen
Veliki je Nobel veliku priču zamislio, i evo ona se „misli" već više od jednog vijeka. Zato veliki ljudi i treba da dobiju nagradu. Nekima je režim naredio da nagradu odbiju, Hitler - Hunu, Butenandu i Domagku, Staljin - Pasternaku. Sva 4 su diplome i medalju primili naknadno, ali ne i ček. Sartr je odbio, ali on je posebna priča. Džordž Bernard Šo je svoju nagradu primio, ali je odbio njen novčani dio. Nagradu (za mir), je odbio i vijetnamski ministar Le Duk To, djelio je sa Kisindžerom, jer rat u Vijetnamu toga trenutka još nije bio okončan, (H. Kisindžer je naravno primio). Za rad i izume genija Nikole Tesle, dodjeljeno je drugima, najmanje 10 Nobelovih nagrada. Ali genije se svih stvari odricao.
Ja cijelu stvar gledam ovako: važno je da Nobelova nagrada postoji, da se dodjeljuje i da bude najveće svjetsko priznanje, a to što se neko povremeno i provuče, što najgori ljudi povremeno naprave bruku, neka je njima na čast. Bez „toga" se ne može ni u Trebinju. Važno je da mi mislimo svojom glavom.
A važno je i da urednici www.lokoportal.com ne podlegnu pritiscima i ne vrate ovaj tekst sa starom dobrom porukom : „neću politiku u moju butigu".
L.
