Malo je onih koji su imali sreću da ih zub nikada ne zaboli. Ali je mnogo onih koji se zubara boje i izbjegavaju ga po svaku cijenu. Postoje nekolike tehnike u cijelom ovom procesu skrivanja i bježanja od gore spomenutog specijaliste. Pa da vidimo kako najčešće, riješavamo problem zubobolje, bar mi koji se bojimo zubara.
Zubobolja
Zubobolja, dentalgija ili odontalgija je bol koji se javlja u zubu ili tkivima koja ga neposredno okružuju. Najčešće nastaje kao posledica karijesa ili oboljenja zubne pulpe, a može nastati i usljed problema sa desnima, vilicama, usljed izbijanja ili povrede zuba i sl.
Prvi korak
Svi se nekako nadamo da zub neće zaboliti "baš mene", ali kada se ta tragedija ipak desi, postupa se po starom pravilu i "provjerenim metodama" prvi i osnovni korak bi naravno bio riješavanje bola. Tu se najprije koristi rakija. Stari dobri narodni lijek. Dobro bi bilo da je loza i da je malo jača. Trebalo bi da su muća u ustima jedno 2 minuta ali, ne i da se popije. Kod pravih ljubitelja lozove rakije, opcija gutanja je naravno neophodna, jer : „grehota je da se prospe". Ovaj, prvi korak traje tri do četri dana, zavisno od stanja jetre pojedinca nevoljnika. Rakija u prvi mah stvarno pomogne, a problem nastaje kasnije kada dejstvo prestane, pa zub počne da boli još jače. Sav proces (mućanja i napijanja), najčešće je praćen vrlo čestim pranjem zuba. Ali nemojte se bojati, griža savjesti će proći čim zub prestane da boli, i onda se možemo vratiti starom načinu pranja zuba (jednom ili dvaput godišnje).
Drugi korak
Grijanje bolnog mjesta. U Trebinju se, za sva bolna mjesta koja treba grijati, (a dokazano je da grijanje pomaže), koristi vunena čarapa. Svaki od nas ima bar nekoliko pari vunenih čarapa koje su neophodne u liječenju ukućana. Bolno mjesto (u ovom slučaju zub) se ugrijanom čarapom, koja je nerijetko namazana kakvim ljekovitim melemima, trlja i zagrijava. Neko voli i da drugom čarapom omota i stegne glavu, ali to je već stvar ukusa. Drugi korak u liječenju zubobolje (ne i zuba), traje najviše dva dana. Jer, i ako nećemo to da priznamo, zub nas boli već sedam dana, i sada je već toliko nesnosno da preispitujemo svoje stavove, strahove, kao i ljubav ukućana koji nemaju razumjevanja za naš nesnosni bol.
Korak treći
Neko = (žena, baba, rođak, komšinica, slučajni gost, bilo ko), otkriva nam da su uho, grlo i nos povezani. Te nas ljubazno, ali tek osmi dan, savjetuje da treba koristiti metodu sipanja ljekovitih tečnosti u uho, koji će doprinjeti riješavanju zubobolje. U obzir dolaze samo provjereni lijekovi.
Najprije - bijeli luk. Sitno sjeckan pa cijeđen, ali da ga ne dodirne metal ili nokat. Tri do četri kapi i proći će. Dok ležimo u bolovima, ali na strani da ljekoviti sok ne isprlja kauč, neko od onih koji nas vole ili trpe, priprema ili nabavlja i ostale ljekovite tečnosti : ljute papričice, karanfilić, biber i ulje, postoji i lepeza lijekova za zubobolju od propolisa i meda, meda i oraha, meda i limuna, meda i cimeta, žalfije i sl. Postoji i varijanta da se u zub, stavi komad tamjana i tako dalje i tako bolnije. Sve navedenje radnje nisu toliko ublažile bol koliko su doprinjele ispiranju ušiju, tako da je ipak koristilo. Ulazimo u deseti dan, bol postaje nesnošljiv i odlučujemo se (od sutra), na očajnički potez.
Korak četvrti- u krajnjem bolu
Odlučujemo se, već je neizdrživo, da počnemo piti lijekove za bol. Ali kako su lijekovi opasni treba biti vrlo oprezan. Svakako pročitati uputstvo i ne piti rakiju dok pijemo lijekove, jer će rakija poništiti dejstvo lijekova. Oko dvanestog dana počinju da dolaze prijatelji sa raznim savjetima, pa kako ne popiti koju rakijicu. Raja nam savjetuje razne metode koje nismo stigli probati, treba ih sve zapamtiti, ali i probati, njima su pomogle pa će i nama vjerovatno. Petnesti dan od prijatelja saznajemo da nije trebalo zub grijati već hladiti, tako da odmah prelazimo na hlađenje ledenim oblogama i tako ispravljamo do sada, pričinjenu štetu. Malo lijekovi, malo led, malo vrijeme i prošlo je. Trajalo je 18 dana, ali prošlo je. Više se neće vraćati. Valjda.
Opet se pokazalo da nije potrebno dva puta dnevno prati zube, koristiti kaladont, fluor, konac i ostale sprave za čišćenje zuba, nakon cjelodnevnog žvakanja šećera i ostale hrane. Jer zubi su predviđeni za žvakanje, a ne za pranje i mučenje.
Postoji i jedna druga priča, ali je sigurno izmišljena. Izmišljaju je oni što se zubara ne boje. Zbog problema sa zubima treba ići kod zubara. A zubar je onaj čovjek koji je išao u školu da nauči kako da liječi one koje zub zaboli. I liječi i popravlja ako ne lažu, oni koji mu idu. Ja sam imao sreću pa sam odrastao blizu Muna zubara, tako da su mi zubi, kao i drugoj djeci u komšiluku, morali biti zdravi i oprani, (bolje nego da te Muno ruži).
A reče mi jedan čovjek, ako ne laže, da je išao kod Mika Damjanca : „Kada slomiješ zub, ili te boli javi se Miku zubaru, da ti popravi. Tamo dođeš, a on nasmijan, raspoložen i sasvim dobra muzika svira. Nisam odavno sreo čovjeka da je tako dobro raspoložen, a da je u isto vrijeme oženjen. Toliko pažnje oko mog slomljenog zuba, da se odmah vidi da čovjek voli svoj posao.
Zubi su mi sitni ali zdravi, a vilica (zubalo) mi je uvučena, kriva (možda je Nataša u pravu kada mi se ruga). Podvig je doći do moje trojke, a kamoli sedmice, koju je ovom prilikom popravljao. To može samo majstor, ali lako je njemu biti majstor kad je kod Bora pekao zanat. Zub mi je popravljen, nije me ništa bolilo. Polirao ga je kao da je prednji, a i prednji mi se ne vide. Svaka čast za pažnju, i mislim da sam u njegovoj ordinaciji bio opušteniji nego što sam bio prethodna 4 dana. Pomaže mu naravno Maja, jedno isto tako radosno, djevojče. Čim sam je vidio bi mi žao što se nisam obrijao i što imam one naslage od kamenca i duvana po zubima, jer kad zinem, pa još pod onim svjetlom, katastrofa. Kada i kako sa one udobne stolice primjetih da nema prsten ne znam, ali znam da se odmah sjetih da mi je brat neoženjen, pa želim da mu se zub pokvari ili slomije u najskorije vrijeme."
Ali da se vratimo, zubar u Trebinju odavno postoji, ako ne lažu oni koji mu idu. Pa lako je, za one koji ga se ne boje.
L.
