U prethodnoj priči o gospodinu papučaru i njegovoj dragoj i mladoj ženici postavih tezu da dama ima tendenciju da potčinjava ili da na svoju vodenicu okreće, a da je on slijepo zaljubljen.
Nastavio bih sa teorijom da većina mladih žena, bar u podsvjesti smatra da muž treba da bolje sluša, kad već sluša. Možda je tačnije da, osjetivši vlast nad njim nastavlja sa svojim planovima za sledećih 300- 400 godina. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv da žena bude ambiciozna i kreativna, naprotiv. Pametni ljudi kažu da ženu treba slušati, pa odlučiti šta da se radi. Svakako da je žena pribranija, manje inertna, da ima bolju pažnju i razne druge vrline. Pomješa li sve to sa malo iskustva dobijamo savjetnika za desetku. Ona nekako bolje vidi sitnice, koje nekada ne budu samo sitnice. Ali imam protiv kada se i najluđi njeni planovi (snovi) neizostavno moraju sprovesti u djelo.
Mora se ipak priznati da je žena stub svake kuće i oslonac svake porodice. Ali da ne bude da se sada vadim ili da sam ružen, pa da popravljam utisak. (brak mi je došao u pitanje još dok sam pisao početak prvog dijela). Ali, da ne bude...
Odnos muško-žensko je uvjek bio komplikovan. Mladi supružnici pogrešno misle da niko nikad nije volio i da niko nikad nije imao planove za idealan brak. Posebno muževi. Počeo je zajednički život u kome se bivši momak odrekao svega što je bilo, misleći da je kraj, nikako ne sluteći da je tek počelo, on se potpuno predao već u danima prije vjenčanja. U tom njegovom spavanju i „predaji", mlada je osjetila vlast nad njim, ako ne i ranije, a kako je vlast najveće iskušenje za svakog čovjeka, pa tako i za nju, počinju problemi.
Evo jednog običnog dana, žene koja realizuje svoje snove i muža prvog papučara među nama, trebinjskim papučarima.
Jutro
Žena se kod nas obično ustaje prva. Oko 15 minuta budi lijenog idiota, koji se ustaje tek na: „ne trebaš više ustajat zakasnio si". Ne dodaje mu čarape, košulju i pantalone, već ga ruži jer će opet zakasniti na posao. On siromah stalno kasni. Čim mu svejst dodje do mozga, preko prežderanog želudca i zamašćene jetre, on se obavezno izvinjava i počinje sa tepanjem. Da li žena ide na posao ili ne, sada nije važno, ali je čeka oko milion i jedna obaveza i zadatak. I ne smijem pomisliti, koliko treba rada da se priprema jelo za gladnog i debelog muža i uvjek gladnu i žednu djecu, pa da se opere, ispegla, usisa i sl. Znači jutro je (za nju) sigurno radno i svakako naporno. Stoga se vjerovatno nije ni čuditi što želi drugačiju raspodjelu poslova i obaveza. Svaki pravi papučar osjeća grižu savjesti i cijeli dan se „grize" što joj malo i premalo pomaže. Muči se, jer je već prvoga dana svoga idealnog braka odlučio da će biti najbolji muž i da će raditi sve što je potrebno da se njena sreća ostvari. Čim dođe sa posla on počinje da se pravda, jer je mogao doći „još prije 5 minuta", i počinje da obavlja kućne poslove za koje smatra da je odgovoran. Naravno nastavlja sa tepanjem umornoj i namrgođenoj svojoj ženici. Ovo bi bila prva, bezbolnija varijanta.
Druga je ona u kojoj on, potpuno savladan, ne želi nju da budi jer, on će sve da pripremi i da pospremi, pa kad ona ustane da se raduje kako je sve dobro. Mada sam rijetko vidio radosne žene, ali eto. Kad ona radi, a on kuva tu je tek problem, jer kad ona dođe umorna od posla, a ručak nije na stolu i nikada nije dovoljno slano, nije stavio tanjire u red i nije posušeno kako treba, ima mrva po podu, hiljadu problema sa njim. A on jadan smotan i ne zna da se brani, a ako počne da se brani, ode ona da spava ljuta, i može da ne jede cijela 3 dana i da ne priča 4. Kod nas u Hercegovini još uvjek nije u punoj snazi ova druga varijanta, jer se papučar ne postaje trenutno, nego dan po dan. Mi smo tek krenuli na put bez povratka.
Dan
Jutro i ručak su kako tako prošli, ko se sretan probudio pa se sa ženom nije posvađao do 5 popodne može se nadati zajeničkoj kafici. To je u mozgu mladog zaljubljenog tupana svakako praznik. Ona i on, ( ona je uvjek na prvom mjestu) sami, pije se kafica, ćaskanje, pa to smo planirali svo vrijeme dok smo se zabavljali. Našu mirnu luku i našu zajedničku oazu.
Ali ne lezi vraže.
On sav sretan donosi kaficu, a ako je ona skuva on obavezno ode po šećer ili vodu ili ga pošlje po nešto samo da ne sjedi. Prilikom prve pauze u srkanju kafe i odmaranja vrata od klimanja glavom muž, koji je cijelo vrijeme slušao šta je njena majka radila i kako je „to pametno i kako bi i mi trebali", prvi put od kad je ustao sjeti se da i on ima majku. Pa počinje razgovor. Ali ne zna, zaljubljen=slijep, da je prvih 5 godina svaki razgovor duel, - pa počinje nježno :
ON: Srce, dal je zvala moja majka ? (nikako se ne smije reći mama).
Poslije značajne pauze
ONA : Čija majka.
ON : Pa rekoh moja, srce.
Ona : Ti i tvoja mamica, jel zvala, jel zvala. Ko da niko nema majku nego ti !
ON : A dal je zvala? (treći put, ali tiše)
Značajna pauza.
ONA : Zvala je . Da šta je nego zvala. I to ne jednom nego dva puta.
ON : Pa šta kaže.
ONA : Šta je znam šta kaže, nešto je pričala, pusti me molim te, mogu li ikad smirom popiti kafu!
ON : Nemoj se ljutiti, srce. Oćeš malo šlaga uz kafu.
ONA : Može, daj i neki keks !
Njegovo izlaganje je završeno i nastavlja se priča o njenim problemima i stvarima koje bi trebalo da se urade. I kako je do svega ovoga došlo?
Jednostavno. Odselio je od (roditeljskog doma), gdje je davno osjetio apsolutnu ljubav, prijateljstvo i sve što treba, sada pogrešno misli da to svi imaju. Sa roditeljima se slagao sjajno, a osim ljubavi tu je bilo i poslušanje prema ocu i onoj čija ga je utroba rodila. Sada je sa ženom koju voli i pogrešno misli da je osim ljubavi i njoj (mladoj i kreativnoj ženi) „dužan" poslušanje. I tu se prevari za sav život. Mada ima onih budala koje se nikada ne odvoje od mamine suknje, više je ovih koji se samo prislone uz ženinu, ništa ne neučivši uz put.
Prvi zaključak je : nisam ja nesretni sin, dužan tepanje i poslušanje, već ljubav i pažnju. A ljubav nije egoizam u dvoje.
Veče
Prije odlaska u krevet, on pokušava još jednom.
ON : Nisi mi rekla da su moji dolazili, dok sam išao u nabavku.
ONA : Koji tvoji !
ON : Pa, stari i sestra.
ONA : Zaboravila sam. Dolazili su.
ON : Pa šta su rekli? Koliko su bili?
ONA : Ništa.
ON : Kako ništa?
ONA : Nisam htjela da ti kažem, ali ćaća ti je došao pripit, i ušao je obuven. A ona vještica je sve po kuhinji previzitala. Šta nju briga šta sam ja skuvala. Vala mi je više nje na vrh glave. Samo traži nešto, pa da ogovara.
ON (nježno): Jel mi bio brat?
ONA : Bio je, dašta je nego bio, vidiš li da dolazi svaki drugi dan. I on je ušao obuven. Pita - đe brato, ko da ti je dvije godine. Kreten. Kao on najpametniji. Što me nervira.
ON : Nemoj se ljutiti srce, važno je da se mi volimo. Hajdemo u krevet, hoćeš da gledamo neki film.
Drugi razgovor završen. Nije red da se žena sekira.
Noć - Krevet
Ako zanemarimo seksualni aspekt ovo dvoje, gore pomenutih (to će vjerovatno biti jedna od budućih tema), može se slobodno reći da se za par minuta u krevetu više dogovori i obeća, nego za cijeli dan ili mjesec. Muž je nekako drag, a ona mila pa hoće da podjeli sa njim šta je danas bilo i „šta ćemo raditi sutra". Zaboravilo se staro pravilo, da se u krevetu ne smije ogovarati : moj brat, kum, rođak, da tu nema mjesta o zamjerkama, svađama, šta je, ko je, kad je i sl. Hilari je, u krevetu ubjledila debila da bomabarduje Jugoslaviju, a kako ova gore da neće mene da je ne poštujem dovoljno, da je njoj teško, da mi je brat niko, ćaća budala, majka kobila, itd.
Zaključak drugi : Za stolom se, u po bijela dana priča i dogovara sa voljenom ženom, nikako u krevetu - bez gaća.
(nastaviće se ... )
L.
