{jcomments on}Posmatrajući, preko Gugla ili kakve druge, pa i najstarije karte, šire područije Trebinjske opštine, vidimo da centralno i najvažnije mjesto po život ukupnog živog svijeta zauzima naša divna rijeka Trebišnjica. Ispratimo zajedno, njen tok kroz Hercegovinu.
Sliv
Nekada najveća rijeka ponornica na Balkanu, površine sliva 2250 kvadratnih kilometara dužine 98 kilometara. Sa nevjerovatnim podzemnim tokovima od 187 km, koji su ispitivani 60-ih i 70-ih godina, prošloga vijeka, prilikom izgradnje Hidroelektrana na Trebišnjici. Izgrađene su 4 od planiranih 7 elektrana. Rijeka Trebišnjica se javlja se već u Gatačkom polju, kao rijeke Mušnica i Gračanica, te u Cerničkom polju, Ključka rijeka, zatim kao Fatničke rijeke i konačno izbija u vrelima kod Bileće gdje i počinje da se zove Trebišnjica. Štetan uticaj termo-elektrane u Gacku na nadzemne i podzemne vode niko ne dovodi u pitanje. Konstantno se mjeri kvalitet vode koja dotiče u Bilećko jezero i samo je pitanje vremena kada će se opasne materije pojaviti i u kolikoj mjeri. To ostavljanmo stručnjacima, koji se time bave, imajući u njih puno povjerenje. Valjda se nadaju da će i njihova djeca koristiti ove vode.
Izvor
Na nadmorskoj visini od 298 mnm. izvire divna Trebišnjica, ali već tu, opet se srećemo sa našim nemarom. Bileća još nema izgrađen kanalizacioni sistem, tako da sav fekalni otpad završava u jezeru. Mora se reci da je nedavno (sredinom oktobra 2010), potpisan ugovor o konačnom rješavanju ovog problema između Opštine Bileća, Hidroelektrana na Trebišnjici i ministarstva voda. Nadamo se da će biti brzo realizovan na korist svih.
Do izgradnje brana na Trebišnjici rijeka je tekla kroz Miruško polje, pa sve do Popovog polja, gdje se gubila u više jama i ponora i to u tri pravca, ka donjoj Neretvi, podmorskim izvorima kod Slanog i prema vrelu Omble (Dubrovačka rijeka). Prvi ponori su joj bili nizvodno od samog grada Trebinja. Kakav je živi svjet tada oko rijeke bio, možemo samo da zamišljamo. Ali, najveći dio Trebišnjice sada je ujezeren u Bilećkom (Miruškom jezeru), površine 33 a dužine 20 kvadratnih kilometra, maksimalne dubine 104 m. Spuštajući se dalje nizvodno Bilećkim jezerom vidimo da su obale, možemo slobodno reći zapustene i u smeću. Hiljade plastičnih (pivskih) boca, konzervi, kesa, koje donosimo dok se bavimo ribolovom obično, (čitaj uvijek) tu i ostanu. Na ostrvu, (Bobotova glavica) gdje se nalazi Crkva Svetog Ilije, koju su sagradile Hidroelektrane, kao Crkvu pokajnicu za sve potopljeno, zatičemo kese, boce, razni otpad. O bogatoj flori i fauni ovoga velikog jezera nema istraživanja, nešto malo o ribljem fondu. Ali samo kao o fondu, da bi bilo šta da se lovi. Ozbiljnih istraživanja nema.
Brana
Na kraju Bilećkog jezera nailazimo na 123 m visoku brana u mjestu Grančarevo. Ona ponosno čuva ovu akumulaciju od 1,3 milijarde kubnih metara, a ne 1,3 miliona kako možemo izguglati pa pročitati. Ove vode koristi HE Trebinje 1. Ukupne snage 180 MW, puštena u rad 1968. godine. Iznad i ispod brane nalazi se stanište vidre, čaplje, ali se nalazi i potopljena elektrana Parež, sa djelom opreme (ostao transformator). Naravno nemamo ronilicu ili kakve druge instrumnte da se ovo jezero detaljno ispita. Mora se reći i da Elektrane imaju izgrađene separatore za prečišćavanje sopstvenih otpadnih voda, te da posjeduju ekološku dozvolu, kao i da pomažu, ekološkim organizacijama u njihovim projektima. Tako da ih ovom prilikom pozivamo da započnu i direktno finansiranje, kroz sopstvene grantove za ekološke projekte. Pa ako ima, a ima, ekoloških organizacija neka rade.
Sušica
Nastavljamo nizvodno, ušćem rijeka sliva Sušice u Trebišnjicu. Obronci sa kojih dolaze ove vode u Mjesnoj zajednici Lastva, pripadaju Nacionalnom parku Orjen. Do zvaničnog proglašenja i osnivanja Parka još nije došlo. Znamo da na tom terenu, organizovano i profesionalno rade samo Šume Republike Srpske. Ovaj navjerovatno lijep sliv, osim rijeke Sušice čine i male rijeke : Mirotinjka, Zaslapnica i Jazina, sa stotinama izvora i potoka. Sušica ustvari teče prilikom velikih kiša, zato se i tako i zove. Na žalost, sve ove dragocjene vode zatrpane su deponijama smeća. To se najbolje može vidjeti kada Sušica prilikom kiša nadođe i svojom nevjerovatnom snagom sa obala izbaci ogromne količine smeća, koje danima plivaju nizvodno Trebinjskim jezerom. Organizovan odvoz smeća u MZ Lastva ima jedino Elektrana u Grančarevu. U 2010 godini sa Odredom Izviđača Trebinje MZ Lastva je pokrenula projekat nabavke kontejnera i odvoza smeća. Počelo je sa dvadesetak kontejnera, ne možemo još reći da je zaživilo, ali se možemo nadati napretku. Mora se reći da ni Carina na Klobuku, ni DGS ne odvoze smeće.
Na ovom terenu vrijedno rade i djeluju trebinjski Izviđači. Njihov kamp, Eko-centar Ušće, i njihove akcije na čišćenju deponija, te upoznavanju biljnih i životinjskih vrsta je za svaku pohvalu. Spuštajući se dalje Trebinjskim ili Goričkim jezerom, dolazimo do Vrelog Oka, izvora sa kojeg se cjelokupno stanovništvo Trebinja snabdjeva pitkom vodom. Obale ovoga jezera, stanište kormorana, vidre i po koje gnijezdo čaplje, ispod kojih srne piju vodu, i opet smeće. Posebno desna obala na kojoj je put. Lani je Direkcija za puteve popravila ogradu, ali gdje god se autom može stati - mala deponija. Jezero se završava 33 metra visokom branom Gorica. Ispod nje se nalazi elektrana He Trebinje 2, već pred samim Trebinjem, snage 10 MW. Ona, prije brane, tunelom od 16 km provodi vodu prema HE Dubrovnik u Platu, instalirane snage 210 MW.
U gradu
Nastavljamo, poslije brane u Gorici, mirnom i najčešće jedva tekućom vodom, do starog Željezničkog mosta. Mirno, čisto, gnijezda ptica, izvori, Studenac, nije loše. Ali ispod samog Željezničkog mosta, dolazi kanal iz fabrike alata. Pun ulja i smrada. Zauljene otpadne vode. Katastrofa. Prema Arslanagića mostu, preko Blaca i Ban vira vidi se koliko je ono malo rijeke što teče zauljeno, masno. Gledali smo iz čamca udarali po ulju veslom, rekli bi smo da je ulje potpuno prekrilo površinu, u ovom dijelu - bare Trebišnjice. Izmedju mostova u gradu, najbolje se vidi njen stvarni protok. Koliki je protok tačno, najbolje je vidjeti na mjernim stanicama, ali one još nisu postavljene. Ne vide se ni imena mostova, a posebno nigdje ne vidismo tablu RIJEKA TREBIŠNJICA. Ili valjda svi treba da znaju. Na izlasku iz grada dolazimo do bazena u Bregovima. Na njemu bar radi pumpa koja smanjuje količinu mulja u bazenu. Eto napretka. Preko puta na rukavcu koji odvaja naselje Otok od obale platani hlad. Taman da se opere auto i zamjeni ulje. Sa lijeve strane dolazi Lušac, na Geljevom Mostu novo betonirano korito. Obale putem očistila od smeća i drače Civilna zaštita. Svaka čast. Rukavac nastavlja kroz Pridvorce i izlazi ponovo u Trebišnjicu. Smeće. Pogledajte fotografije. Već tu počinje betonsko korito, sa malim prekidom ispod manastira Tvrdoš. Korito u betonu obale u smeću.
Dalje, kroz Popovo polje Trebišnjica nastavlja betonskim kanalom, ukupne dužine 68 km. Zatim dovodnim tunelom dugim 8,2 km, a promjera 8 m, do HE Čapljina instalirane snage od 420 MW, koja je puštena u rad 1979. godine, sa njenim najnižim djelom u Svitavi, koji se nalazi na koti -30 mnm. Tako vode naše divne Trebišnjice na kraju završavaju u Jadranskom moru.
A šta mi radimo?
Cijeli civilizovani svijet, ovih dana prati vijesti iz Japanskog grada Nagoja. Tamo je upravo završena 10. UN – ova konferencija o bioraznolikosti. Učestvovale su 193 zemlje potpisnice. Saznajemo - svaki dan ljudi širom svijeta troše ogromne količine prirodnih resursa, zbog čega je ugrožena jedna trećina svih životinjskih i biljnih vrsta. Dnevno izumre oko 130 vrsta. Međunarodna zajednica je sebi zadala cilj da do 2010. godine zaustavi gubitak biološke raznolikosti. Ali cilj nije postignut. Gubitak je još uvijek dramatičan. Na međunarodnoj konferenciji o bioraznolikosti u Japanu, zemlje potpisnice žele konačno ispuniti svoje obećanje i zaustaviti, kako to navode naučnici, najveće izumiranje od vremena kad su nestali dinosaurusi prije 65 miliona godina. Da li treba i mi Trebinjci našto da uradimo za našu rijeku i naš eko-sistem ili da to i dalje prolazi pored nas. Brinemo o našoj rijeci isto kao da teče kroz Japan. Tamo bi joj sigurno bilo bolje.
Ovo malo istraživanje Lokoportala, o vodama Trebišnjice, napisano na "izust", shvatite kao pokušaj da se nešto promjeni. Da nešto popravimo. Naravno, pozivamo i stručnjake da se oglase. Svi komentari i ispravke, su dobro došli. Pišite na našem sajtu ili na e-mail adresu This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.. Toliko za ovaj put sa željom da se svi sjetimo da živimo tu. TU NA RIJECI.
L.
