21. januara 2013., navršava se tačno 20 godina kako su ubili mladog čovjeka zbog toga sto je pokušao odbraniti drugog čovjeka, druge nacionalnosti u Trebinju.
Srđan Aleksić rođen je u Trebinju. Otac Rade je bio košarkaški trener. Majka mu je rano umrla, a brat poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.
Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i u toku rata, u predstavi San ratne noći. Također je bio pionirska plivačka nada bivše Jugoslavije. U ratu je bio pripadnik Vojske Republike Srpske, a umro je 27. januara 1993. godine.
Dana 21. januara 1993. godine grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je legitimisala osobe na trebinjskoj pijaci. Nakon što su ustanovili da je jedna od legitimisanih osoba Alen Glavović, Bošnjak, počeli su ga maltretirati i tući. Tada je Srđan priskočio u pomoć Glavoviću, a četvorica vojnika su, umjesto Glavovića, kundacima pušaka pretukli Srđana. Od zadobijenih batina Srđan je pao u komu, i preminuo je 27. januara 1993. godine. Srđanov otac je u čitulji napisao "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost". Ostajući dosljedan osnovnih ljudskih vrlina, Srđanov otac, Rade je, na dan sahrane na prepunom groblju smogao snage i obratio se prisutnim: "Omladino, vama govorim, jer vas je ovdje najviše. Pogledajte, svud okolo su humke vaše braće. Kada sam prije nepunu godinu i po dana u ovu grobnicu spuštao moga Vuja, kao da je onda ovo zlo i krenulo. Evo, danas, kad u ovu istu grobnicu spuštam i moga Srđa, nadam se da će ovo zlo da i stane... Danas mi je neobično teško jer dolaze mi mnogi prijatelji, poznanici i sugrađani da mi izraze saučešće, a neki od njih i da se pozdrave sa mnom jer odlaze iz ovog grada i možda se nikad u njega neće vratiti..."
Jedan od napadača na Srđana, poginuo je tokom rata, dok su ostali osuđeni na dvadeset i osam mjeseci zatvora.
Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.
Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno: "Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla".
Prolazu u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu je nazvan po Srđanu i tu je postavljena spomen-ploča u njegovu čast, također i u Pančevu postoji prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića.
Alen Glavović danas živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje djece. Svake godine posjeti Trebinje, Srđanov grob i njegovog oca.
Godine 2007.-e RTS (Radio televizija Srbije) snimila je i emitovan dokumentarni film o Srđanu Aleksiću. Film nosi naziv 'SRĐO'.
Trebinjsko pozorište Slovo je 28. decembra 2008. godine izvelo memorijalni performans "Epilog" koji je govorio o živoru Srđana Aleksića. Srđan je za života bio član ovog pozorišta. Komad je režirao Predrag Ćurić, a uloga Srđana je pripala mladom srbijanskom glumcu Al Droubi Kristianu.
Na dan Državnosti Republike Srbije, 15.02.2012. Srđan Aleksić je posthumno odlikovan zlatnom medaljom Miloš Obilić za ispoljenu hrabrost i djelo ličnog herojstva, jer je 1993. godine kao Srbin iz Trebinja ustao u zaštitu komšije Bošnjaka od svojih sunarodnika.
"To nije orden Srđanu, već srpskom narodu i svim građanima Srbije koji prihvataju da je žrtva za druge veličanstven čin", rekao je Rade Aleksić novinarima u Skupštini Srbije pošto je za sina primio zlatnu medalju "Miloš Obilić".
"Svim građanima čestitam orden i darujem ga njima", rekao je Rade.
