Česma je izgrađena 1890. godine “sposobnošću carskog podmaršala Đura baruna Babića” i postavljena na centralnom mjestu na gradskoj pijaci u centru Trebinja.
U središnjem dijelu ovog spomenika, uz stilizovani heraldički okvir, lijepo je izvajana lavlja glava sa česmom u ustima uz floralnu ornamentiku ispod same česme. Iznad česme, u proporcionalnom odnosu sa donjim dijelom naprijed izvučenog reljefnog trougla, vidi se lijepa kombinacija floralnih i geometrijskih motiva. Od pročelja česme, sa lijeve i desne strane, nalaze se grbovi grada Trebinja ukrašeni floralnim motivima kao što je i samo pročelje. Opisani dio ima oblik kupe, a na ivicama su diskretno naglašeni motivi jedne vrste tordiranog užeta. Donji i srednji dio ovog spomenika predstavlja jednu harmoničnu cjelinu, a iznad navedene cjeline je manja kvadratna ploča na kojoj je, u stojećem stavu, mlada žena sa uzdignutim rukama i postamentom na glavi. Spomenik je napravljen od livenog željeza i veoma je lijepo oblikovan sa karakterističnim motivima za česme.
Kada se u Trebinju naselio veliki broj vojnog i administrativnog stanovništva javila se i potreba grada za satovima te su, u različitim vremenskim intervalima, tadašnje gradske vlasti instalirale tri sata. Jedan je postavljen na južnu fasadu tadašnje pontonjerske kasarne u Starom Gradu (današnji “Muzej Hercegovine“), drugi u sjevernom logoru (današnja zgrada “Glasa Trebinja“ i “Radio Trebinja“) i treći na postamentu kojeg nosi žena na Babićevoj česmi.
Taj postamenat na vrhu intrigira iz više razloga. Na nekim starim fotografijama vidi se sat i to veoma jasno dok se na drugim vidi korpa, ali vrlo nejasno. Obje fotografije pokazuju određenu simboliku jer fotografija na kojoj je prikazana žena sa korpom za voće pokazuje uzajamnu vezu vode i plodova voća, a cilj austrougarske vlasti je bio da pokaže brigu o narodu jer bez vode nema plodova voća i povrća, a ni dobrog života i sve se to dešava na gradskoj pijaci na kojoj lokalno stanovništvo i danas prodaje voće i povrće i to na isti način kao prije 150 godina.
Ovo je priča starih Trebinjaca, a činjenica je da je ovo prva javna česma u gradu. Do tada, stanovništvo se pitkom vodom snabdijevalo iz čatrnja i izvora u okolini grada te su stanovnici tadašnjeg Trebinja, u znak zahvalnosti barunu Babiću na ovom djelu, dali da se napiše tekst na donjem postamentu ove česme. Taj tekst ispisan je ćirilicom, latinicom i arapskim pismom i direktno iskazuju tadašnju multietničku i multivjersku strukturu grada i potrebu da se o tome vodi računa.
Cijeli spomenik, osim gornjeg postamenta, nalazi se u izvornom obliku i svojim izgledom znatno doprinosi pejzažnoj vrijednosti, a česma je i danas u funkciji. Nadsvođen je krošnjama divljeg kestena kojeg su austrougarske vlasti posadile po cijeloj pijaci jer se vjeruje da miris divljeg kestena odbija muhe pa je ova pijaca, inače jedna od najljepših otvorenih pijaca u ovom dijelu jugoistočne Evrope, poznata i kao pijaca bez muha.
