Trebinje nije ni selo ni metropola. Ono je metafora, san. Ono je jedna svetla tačka u životu Hercegovaca, ono je mesto koje sanjaju da će se u njemu nastaniti onda kada budu ostareli.
Trebinje je Mediteran, jer dok u njemu sedite i gledate vrhove čempresa, osećate da je more iza brda… Tamo se živi kao na moru, ali nije obeščašćeno turizmom kao more, zapisao je Momo Kapor.
Kako pređete planinski prevoj Čemerno i prođete tunel, ulazite u čarobnu priču Stare Hercegovine, Gatačkog polja i mediteranskog klimatskog uticaja. Nadalje putem kroz Gacko i Bileću prolazi se pokraj Bilećkog jezera, koje svojom bojom i okolišom čini da verujete da ste već na moru, i onda dolazite kamenim kršom do Trebinja. Taj isti kameni krš, ovako napisan, zvuči turobno, ali ne dajte se zavarati.
U boji tvrdoške žilavke (bijelog vina), u njemu je ispisana hiljadugodišnja istorija Hercegovine, carigradskih i dubrovačkih drumova.
A da je Trebinje raj za sve ljubitelje dobrog vina i sjajne hrane pokazao je serijal "Kuhinjica", koji je u hotelu "Nar" organizovao dvodnevno prikazivanje gastronomske ponude i turističkih potencijala ovog kraja.
Obilazak hercegovačkih manastira, plejada najljboljih vina ovog kraja uz miris hrane kakvu samo "Kuhinjica" zna da priredi, sve goste ove gastro-turističke manifestacije ostavili su bez daha.
Kuhinja Hercegovine predstavlja iskustvo i jedinstvo različitosti prilagođeno nepcu izvornosti. A, hrana je kao i ljudi, raznovrsna, ugodna oku, mirisna i ukusna, i najbolja kada se konzumira među prijateljima. Hrana je ovog puta bila ovdje više od jela, postala je druženje, uživanje i vezivanje. Pripremljena jela vrlo su kratko trajala, ona samo bljesnu i nestanu, ali iz tog bljeska rađa se zajedništvo, susreti, veselja i upoznavanje istorije, tradicije i gastro-ponude jednog kraja.
"Jutra u Trebinju mogu početi cicvarom, možete s medom, a možete i s cicvarom i medom. Možete prošetati gradom, ali ako budete u Trebinju vikendom, obavezno ujutru budite pod platanima, vidjećete čaroban momenat tišine, ljepote, čistoće, a onda se probudi dan. Prije ručka ide užina, to može da bude pršut, može da bude prijesnac... zavisi u koji kutak Trebinja zavirite. Što se tiče kulture, 'Trebinjsko kulturno ljeto' je počelo u maju i završava se u oktobru, ali da vam kažem, u gradu kulture kultura nikada ne prestaje. U Trebinju možete da boravite u hotelima, seoskim i ruralnim domaćinstvima, apartmanima, vilama... a možete da ostanete koliko god želite, jer nije skupo. U jedno smo sigurni - kada jednom dođete u Trebinje sigurno ćete mu se opet vratiti".
Prve večeri "Kuhinjica" je za sve prisutne goste pripremila jela koja su karakteristična za Trebinje, kao što su grah poljak, sarma od raštana, cicvara s medom, jagnjetina pod sačem, riba... te dokazala da ljubav zaista ulazi na usta, jer su se sve zvanice momentalno zaljubile u Hercegovinu.
Idućeg dana ljubav se nastavila, jer, kako Ivo Andrić kaže kada se dođe u Hercegovinu: "Brže hodam, lakše dišem i bolje mislim". Tako su svi prisutni otvorili svoju dušu i srce i upili svu ljubav koju je Trebinje tog vrelog subotnjeg dana imalo da ponudi.
Gračanica
A najbolje mjesto za upiti Trebinje, omirisati Hercegovinu je na mjestu na kojem sve imate kao na dlanu, u Hercegovačkoj Gračanici, na brdu Crkvina povrh grada.
S ovog mjesta se pruža veličanstven pogled. Hercegovačka Gračanica predstavlja jedan od najljepših manastira u istočnoj Hercegovini, duhovno središte i stjecište ljudi iz svih krajeva svijeta.
Izgrađena je kao ispunjenje želje čuvenog srpskog pjesnika Jovana Dučića izražene u njegovom testamentu. Želio je da bude sahranjen na jednom od brda koja okružuju Trebinje u crkvi nalik "onoj na Kosovu", misleći na Kosovsku Gračanicu, najpoznatiju zadužbinu kralja Milutina iz 1321. godine. Pod Herecgovačke Gračanice je mozaik replika iz prizrenskog manastira Svetih arhanđela (Metohija), zadužbine cara Dušana, i takođe ima snažnu simboliku. Na samom ulazu u crkvu je predstavljena aždaja koja personifikuje đavola, tako da posjetioci ulaskom u crkvu gaze na nečastivog i tako ga se odriču. Sa desne strane crkve se nalazi pjesnikov grob sa skromnim natpisom "Jovan Dučić - pesnik", ispisan po njegovoj želji. U sklopu kompleksa se pored crkve nalaze i zvonik, vladičanski dvor, amfiteatar, suvenirnica i ljetni restoran "Dučićev pogled". Ikonostas je vjerna kopija onog iz manastira Hilandar na Svetoj gori, rađen pri manastiru Tvrdoš.
Tvrdoš
Pogled s Gračanice, čini se, seže sve do manastira Tvrdoš. Idući cestom smješten je na desnoj obali Trebišnjice, pet kilometara zapadno od Trebinja. Tvrdoš je sagrađen na temeljima crkve iz IV vijeka i spada u red najstarijih kulturno-istorijskih spomenika u Republici Srpskoj. Tokom tursko-mletačkog rata manastir je porušen, a dio relikvija prenesen je u manastire Savinu (Herceg Novi) i Duži, odakle je 1992. godine u Tvrdoš prenesena ruka Svete kraljice Jelene Anžujske, majke kraljeva Milutina i Dragutina.
Posebnost unutrašnjosti je stakleni pod, koji predstavlja svojevrstan prozor u prošlost, kroz koji se mogu vidjeti temelji crkve iz IV vijeka. Dugu tradiciju proizvodnje vina, čiji počeci sežu u XV vijek, manastir uspješno održava i danas zahvaljujući obnovljenim vinogradima, vinskom podrumu i savremenoj vinariji. Upravo njihova vina bila su služena i gostima "Kuhinjice", gdje je najveće oduševljenje ponio tvrdoški roze.
Vino
Cijelim putem kroz Trebinje u glavi kao da odjekuje Šobićev "Džemper za vinograd" i stihovi... "misliti na vinograd, u ljubavi biti s njime, kao dragom dičiti se njime, čuvati ga od zime..."
Podrum Petijević
Jer, okruženi nepreglednim prostranstvima vinograda ne ostaje ništa nego utopiti se u dobroj kapljici hercegovačke žilavke. Žilavka nosi pečat Hercegovine. Divna kristalnočista, zelenkastožuta boja, specifična aroma, skladan odnos alkohola i kiselina, bogat ekstrakt - izdvajaju žilavku iznad drugih vina. Hercegovci je piju uz jagnjetinu, lešo ili pečenu na ražnju, zatim uz pastrmku i uz druge slatkovodne, ali i morske ribe, uz sir iz mišine (mijeha) i pršut. O porijeklu imena žilavka teško je dati tačan odgovor, ali se zna da je raskošna, nježna, blagotvorna i izdašna da nadoknadi brigu i trud vinogradara posebno u uslovima u kojima je nastala, formirala karakteristike, prilagodila se i poistovijetila sa sunčanim i kršnim ambijentom Hercegovine.
Zapise o hercegovačkim vinima nalazimo u srednjem vijeku, a prvi kontingent izvezen je preko Trsta u Evropu 1883. godine. Tako su uzgoj i prerada grožđa svojevrsna tradicija za mnoge trebinjske porodice te se danas na relativno malom prostoru nalazi veliki broj vinograda i vinskih podruma.
Petro-Pavlov manastir
Kada je riječ o blagosti, miru, tišini i predanosti tu se svakako ističe Petro-Pavlov manastir. Na ulazu vas dočekuje blag osmijeh monahinje uz najljepše rječi koje okrijepe dušu. Ovo je jedno od onih mjesta gdje se osjećate kao da vam brige nestaju u vjetru, gdje vam teške misli odnosi lagani povjetarac, koji struji između zidova današnjeg manastira Sv. apostola Petra i Pavla. Upravo ovaj manastr zajedno s nekropolom stećaka je područje koje je od marta 2003. godine proglašeno nacionalnim spomenikom BiH. Današnja crkva Svetog Petra je tipična za ovo podneblje, jednostavne osnove i skromnih dimenzija, s apsidom prekrivenom kamenim pločama, kao i popločanom unutrašnjošću i drvenim ikonostasom. Crkva Svetog Pavla se nalazi neposredno uz Crkvu Svetog Petra, s njene južne strane.
Turizam je renesansa
Nakon cjelodnevnog obilaska domaćini iz "Kuhinjice" su se pobrinuli i da njihovi gosti ne ostanu zakinuti za magiju koju nosi Trebišnjica te su svim prisutnim priuštili i plovidbu čamcima ovom rijekom. Ovo je postala jedna od najvećih atrakcija, koja je prije tri godine umnogome upotpunila turističku ponudu Trebinja te se barke na Trebišnjici mogu iznajmiti na novoobnovljenom doku uz zidine Starog grada.
Nakon svega, ostaje samo riječ BOGATSTVO. Možda prvo i najveće bogatstvo jesu kršni i pitomi Hercegovci, na podneblju kojeg nema nigdje pod plavim svodom nego tu, na jugu naše zemlje. O tome svjedoče i Jovan Dučić, Ivo Andrić, Momo Kapor, ali i poznati Trebinjci kao što je znameniti srpski vladar Đurađ Smederevac.
Кraljica Jelena Anžujska, majka Dragutina i Milutina, koja je na Trebišnjici imala svoj dvor i provodila je zime u ovoj izvanrednoj klimi. Tu su i pjesnik Milorad Mitrović i slikar Risto Vukanović. S tog mjesta je jedan lijep dio svojih divnih pjesama sakupio Vuk Кaradžić, a zatim i Vuk Vrčević, svi su oni potekli i uvijek se vraćali hercegovačkom kršu, postojbini drače, pelina i poskoka. (Minja Šuković - Nezavisne)
