Najtraženija je stručna radna snaga, među kojom su i elektroinženjeri.
Zarade se, prema navodima agencije, kreću od oko 1.500 evra za početne pozicije do čak 10.000 evra za stručne i iskusne radnike.
Među posadom na kruzerima koji plove širom svijeta već decenijama su i radnici iz Srbije. Svake godine nekoliko stotina kuvara, konobara, inženjera, električara, stolara, frizera i drugih stručnjaka odlazi na prekookeanske brodove, najčešće zbog veće zarade, ali i prilike da obiđu destinacije od Kariba i Mediterana do Aljaske, Azije, Australije i Južnog Pacifika.
Prema riječima Ivana Leštanina iz agencije Safe Cruise, koja od 2008. godine posreduje pri zapošljavanju pomoraca, interesovanje za rad na brodovima ne jenjava.
Dolaze ljudi različitih generacija, ali najviše je mladih. Novac je i dalje glavni motiv, uz želju za promjenom i novim iskustvima, kaže Leštanin.
Zarade od 1.500 do 10.000 evra
Najtraženija je stručna radna snaga, među kojom su i elektroinženjeri. Zarade se, prema navodima agencije, kreću od oko 1.500 evra za početne pozicije do čak 10.000 evra za stručne i iskusne radnike.
Mogućnost napredovanja postoji i u hotelijerskom sektoru. Zaposleni koji počne sa zaradom od oko 1.500 evra, nakon nekoliko godina može da stigne do približno 3.000 evra. Na brodu se uglavnom radi između osam i 10 sati dnevno, dok ugovori najčešće traju šest do osam mjeseci. Smještaj i hrana su obezbijeđeni, a kompanije uglavnom pokrivaju i put do mjesta ukrcavanja. Zbog toga zaposleni mogu da uštede veliki dio zarade. Beograđanka Ivana Savić (36) već četiri godine radi na kruzerima kao kozmetičar i stručnjak za medicinski pedikir. Nakon saobraćajne nezgode i oporavka odlučila je da napravi veliku životnu promjenu.
Oduvijek me je privlačila industrija ljepote. Školovala sam se u Srbiji, usavršavala u Londonu i željela da svoje znanje spojim sa životom na brodu. Nisam znala šta me čeka, samo sam željela promjenu i avanturu, priča Ivana.
Nakon intervjua i obuke za pomorski sertifikat, pridružila se ekspedicijskoj posadi. Prvi ugovor trajao joj je devet mjeseci, na brodu koji je plovio ka Antarktiku. Prvi susret sa kruzerom pamti kao filmsku scenu – ogroman bijeli brod, konobari u frakovima i šampanjac za goste. Ubrzo je, međutim, uslijedio prvi šok: mala kabina bez prozora i privikavanje na život na brodu. Radila je i po 12 sati dnevno, ali je zauzvrat vidjela polarne medvjede, pingvine i foke, vozila se sa haskijima u Finskoj i naučila da upravlja kajakom i motornim čamcem za prevoz gostiju.
Za četiri godine promijenila je tri kompanije i stigla na pet kontinenata. Posebno pamti Južnu Ameriku i Kolumbiju. U trenutku kada joj je najviše nedostajala porodica, jedna lokalna porodica pozvala ju je na kafu i druženje, što joj je ostalo u posebnom sjećanju. Putovanja, međutim, donose i nepredvidive situacije. Tokom vožnje kajakom u Južnoj Džordžiji, ispred nje je iz okeana izronio veliki morski slon.
Veslala sam ka kopnu sa najvećim strahom ikada i srećom izvukla živu glavu, kaže Ivana.
Kada je brod u luci, članovi posade mogu da izađu, obiđu grad, odu na ručak ili u kupovinu. Na brodu imaju i prostorije za rekreaciju, biblioteku, bilijar, filmske večeri, karaoke i tematske žurke. Istovremeno, pravila su stroga, a testiranja na alkohol i narkotike nisu neuobičajena.
Ivana planira da novac koji zaradi uloži u sopstveni posao. Radom na kruzeru obiđete planetu, upoznate druge kulture i zaradite novac, ali takav život je i velika žrtva. Nedostaju porodica i dom, naročito tokom praznika i rođendana. Ipak, na brodu sam stekla prijatelje iz cijelog svijeta. Kada jednom spakujete život u kofer, na neki način postajete stranac svuda, ali imate i dom svuda, kaže ona.
Neko odustane poslije sedam dana, neko ostane 20 godina
Posebnim pravilima uređen je i poreski status pomoraca iz Srbije. Prema navodima iz teksta, članovi posade i pomoćno osoblje na plovilima pod stranom zastavom koji tokom kalendarske godine provedu više od 174 dana na brodu oslobođeni su poreza na prihod ostvaren po tom osnovu, dok za one koji provedu manje vremena važi poseban poreski režim. Posljednjih godina, prema Leštaninovim riječima, raste interesovanje i za rad na riječnim brodovima. Oni uglavnom plove evropskim rijekama, a sezona traje od marta do novembra.
Česti su modeli rada u kojima posada provede oko dva mjeseca na brodu, nakon čega dobije dvije do četiri nedjelje odmora. Za većinu novih radnika prvi mjesec je najteži.
Događala su se odustajanja i povratak kući poslije samo sedam dana. Neki odrade jedan ugovor i shvate da brod nije za njih, dok drugi ostaju godinama. Imamo i ljude sa 20 godina iskustva na prekookeanskim brodovima, kaže Leštanin.
