Nakon nekoliko pokušaja da napišem nesto za Lokoportal evo i ja se nakanih, pa bar da pokušam...naravno revoltiran nečim što ću pokušati da podijelim sa vama.
Poslije nekoliko dana odmaranja (moja majka kaže:" Sine, okreni se malo, dobićeš dekubitus od ležanja", izađem da malo prošetam..sam sa sobom...da sredim malo misli....najteže je meni samnom. Sjednem u centar grada na jednu klupicu da zapalim cigaretu, dok nam i javno pušenje nisu zabranili, kad....tri tinejdžera sjedaju na klupicu do mene sa sve kesom u kojoj su 4 boce piva od dva litra. Hm, zar nije maloljetnim licima zabranjeno prodavati alkohol???? Država riješila problem zatvaranjem kafica, ali je omogućila jeftinije alkoholisanje po raznim klupicama, spomenicima od istorijske važnosti i raznim drugim budžacima.
Već nakon prve popijene boce dječaci se polako pretvaraju u "frajere" kojima naravno počinju da rade hormoni i sa tihog šaputanja polako počinju da budu sve glasniji i glasniji. Nivo piva se polako spušta, ali nivo testerona brzo raste. Polako ali sigurno se pretvaraju u zvijeri koje će vjerovatno sutra da se na svoj način bore protiv neke parade. U ovom slučaju je u pitanju maturska parada, maturanti koji se, zamisli bezobrazluka, već decenijama skupljaju tu da krenu na svoju matursku večeru, nakon položenog ispita "zrelosti". Preskočiću sve ono što su se te djevojčice, dotjerane kao da su sad sišle sa grandove scene, morale naslušati na račun svog fizičkog izgleda. Ali i takve to ne zaslužuju. Bar ne od onih koji će jos sledeće godine takođe biti na tom istom mjestu, u isto vrijeme i sa nestrpljenjem čekati svoju pratilju - pjevačicu. Nemati ukusa i imati pogrešne idole nije grijeh, nije stvar zbog koje treba žigosati nekoga.
Pitam se šta se dešava sa tom djecom? "Našom djecom", kako većina zna da kaže. Ne mogu da shvatim kad se dijete tako naglo pretvara u nešto što se po zakonu danas zove maloljetni delikvent. Šta bi sa porodicom kao institucijom, najvažnijom na svijetu????? Radim sa djecom, divnom djecom sa kojom izgleda ja imam mnogo sreće. Ali se i plašim... šta ako i neko od njih postane takav? Ima li tu i moje odgovornosti ili ću i ja, kao i drugi, da se čistim od toga i krivim svijet??Kako se postaviti?
Razumijem da je sada neko drugo, ludo vrijeme, ali opet ...gdje su one divne i bezbrižne igre koje smo mi igrali... pa i mi smo se skupljali na klupama, ali da se družimo i upoznajemo, a ne da dobacujemo drugima i da ih lomimo. To nam nije ni padalo na pamet. Mada... imali smo neka igrališta... samo tako jednostavno, igrališta. I nista više. A danas....umjesto igrališta za djecu imamo pojilice za ptice, umjesto knjiga imamo internet, umjesto jednog dobrog druga ili simpatije imamo stotine virtuelnih koje redovno krvoločno ubijamo u nekim net igricama, umjesto knjižare imamo gomilu polupraznih kafica bez kvalitetnog programa koji možemo ponuditi...
Pa sad kad pogledam sve što sam napisao onda stvarno ostavljamo djeci lijepo nasljedstvo... još su i dobri kakvo društvo brine o njima. Lijep amanet im ostavljamo, izvinite draga djeco.
Dragi roditelji, probudite se, ne krivite društvo, jer ste sami dozvolili da vam ono vaspitava djecu. Naravno, ČAST IZUZECIMA. A ostale molim da se sjete kako su oni vaspitavani, da reaguju na vrijeme. I da sutra sa ponosom možemo za svu djecu da kažemo: "TO SU NAŠA DJECA".
Aleksandar Radulović
