Trebinjska podružnica Udruženja književnika Republike Srpske organizuje u ovom gradu obilježavanje Svjetskog dana poezije.
Na dan proljeća 21. marta 2019. godine u 11.55 u novim prostorijama Udruženja književnika RS - podružnice Trebinje, Kralja Petra I Oslobodioca br. 40 - prizemlje, biće održan Miting poezije na kome će se predstaviti pjesničke nade iz nove antologije "Hercegovački književni vijenac".
U programu učestvuju Zdravka Babić, Sreten Vidaković, Velibor Šipovac, Jovan Bratić i mladi učenici Gimnazije "Jovan Dučić", te ostalih obrazovnih ustanova iz Trebinja.
Svjetski dan poezije obilježava se 21. marta i ustanovljen je od strane UNESKO-a 1999. godine. Svrha ovog dana ja promocija čitanja, pisanja, objavljivanja i poezije u školstvu širom svijeta; ali i davanje novih podsticaja i priznanja nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.
Maloprije sam se opet zaljubio u nju.
A da je nisam ni vidio.
Ni sreo, ni, ne daj Bože,
Popričao sa njom.
Odavno baš nisam,
Otkada me lansirala u nebesa
I razbacala po čitavoj planeti.
Ne sjećam se kad sam je sreo zadnji put,
Ali od tada,
Stalno mi se mota po glavi
I tu je jedino gledam.
Znači, gledam je svaki dan.
Iako je nisam odavno vidio.
Vraćam situacije kad joj izmišljam nešto.
I te podvaljene riječi, kao trikove,
Koristim da se koji tren više
Odmorim na njenim grudima.
Zaljubljujem se ja u nju često.
A da je ni ne vidim.
Ni ne sretnem, niti ne daj Bože,
Popričam sa njom.
Ali gledam druge ljude,
I samo ih uporedim.
I to je dovoljno da se opet zaljubim u nju.
Ali nemojte joj govoriti da sam je uporedjivao.
Ni da sam zaljubljen u nju.
Znao sam se ja i odljubiti od nje,
Ali to uvijek traje epsku sekundu
Prije nego što se opet zaljubim.
Tražio sam je svuda,
Izlazio namjerno da bih je slučajno sreo,
I tek bi’ je vidio
Kada zatvorim oči.
Govorili su mi da sam zaljubljive prirode,
Ali ljudi, nije to do moje prirode,
Nego do njene, u koju moraš biti zaljubljen.
Strah me je bilo da mi ne dosadi
Pošto je stalno gledam kako se šetka
Po vijugama hemisfera.
Ponekad bi se sakrila,
To lukavo stvorenje,
Samo da je zaželim još više.
I tako bi se opet zaljubio.
Eto, kao sada.
A da je nisam ni vidio.
Vuk Milivojević
