Speleološko društvo "Zelena brda" Trebinje često organizuje kampove i druženja u cilju pronalaženja i ispitivanja prirodnih ljepota naših krajeva, u ovom slučaju pećina i jama.
Nakon što su nešto više od 7 dana u bilećkom selu Bogdašići, pronašli najmanje 15 ljudskih skeleta, trebinjski speleolozi organizovali su kamp u selu Zavala u saradnji sa mađarskim speleo roniocima i speleolozima, koji već duže vrijeme pokazuju interesovanje za ispitivanje našeg kraja i sa kojima SD "Zelena brda" ima dobru saradnju.
Prvi dan kampa "rađena" je jama u selu Zavala. Jama je ranije ispitivana, ali zbog prisustva vode u jednom dijelu, nije se mogla dovoljno ispitati, što je učinjeno sada. U akciji mjerenja i ispitivanja učestovali su trebinjski speleolozi kao i prijatelji iz Mađarske. Gost kampa bio je profesor Mišel Pero, iz Francuske, koji se bavi proučavanjem živog svijeta mračnih dubina i koji je ovom prilikom našao rijetku vrstu pećinskog insekta. Pronađen je i novi kanal ukupne dužine više od 40-tak metara, kao i malo jezero.
Nakon obavljenog zadatka došao je i zasluženi odmor i organizovana je večera i druženje do kasno u noć.
Drugi dan kampa počeo je odlaskom u pećinu Vjetrenicu i pripremama za ulazak u prirodnu ljepoticu ovih krajeva.
Speleolozi Dejan Janković, Predrag Milošević i dva mlada člana kluba Kovačević Miljan i Nikola Korać dobili su zadatak da dođu do tačke pri kraju kanala pećine i ispitaju njenu prohodnost. Podrška spolja bila je naša članica Jelena Čalija, Trebinjka koja živi i radi u Njemačkoj.
Uslijedio je ulazak u pećinu, prelazak jezera čamcem i ispitivanje uskih kanala pećine. Nakon 4 sata prolaska uskim kanalima speleolozi su stigli do željene tačke i izvršili ispitivanje. Tokom boravka u pećini nije doveden u opasnost život nekog od članova kluba, jer su se ponašali kao tim profesionalaca i drugova koji su bili u svakom trenutku jedan uz drugog. Pri povratku su pronašli ostatke njemačkih novina, koje je Jelena odmah prevela. Iz saznanja o događajima o kojim je pisano u novinama pretpostavlja se da su od 08. avgusta 1912. godine. Nakon više od 7 sati boravka u Vjetrenici, speleolozi su bezbjedno i sa odrađenim zadatkom napustili mračne dubine ove kraške ljepotice.
Prolazak kroz uski prolaz u Vjetrenici
"Moji utisci su veliki, očaran sam ljepotom podzemlja ovog kraškog bogastva. Mnogi svjetski majstori bi se postidili ovog dijela, dijela koje je napravila priroda u teškom Hercegovackom kršu. Zdanje Vjetrenice očarat će svakoga ko je posjeti i provede koji sat u njoj. Taj dan sam ušao sa prijateljima iz kluba u pećinu, išli smo dijelom u kojem prije nismo boravili. Sigurnost koju su mi pružale starije kolege me je zadivila, čule su se riječi: „jel ideš", „jesi tu", „jesi prošao"?. Djelili su se savjeti tokom cijelog puta. Uz njih i njihovo iskustvo u tom tihom i mračnom podzemlju osjećao sam se najsigurnim čovjekom na svijetu", piše speleolog Kovačević Miljan.
